| |
GALERIJA ULUPUH:
Adresa i kontakt
Fotografije unutrašnjosti i tlocrt
Aktualna izložba
Izložbe u drugim prostorima
Odaberite sliku koju želite prikazati:
 
 
 
 
 
 
 
 
 
|
|
Imageination // Izložba modnog i tekstilnog dizajna
Imageination / Suvremena umjetnost i moda // Izložba modnog i tekstilnog dizajna
Pozivamo Vas na otvorenje izložbe u Galeriji ULUPUH u četvrtak, 5. prosinca 2013. u 19 sati.
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb, radno vrijeme: radnim danom od 10 do 19 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno. Ulaz slobodan. Izložba ostaje otvorena do 14. prosinca 2013.
Izložba modnog i tekstilnog dizajna te dizajna tekstila interijera i modnog aksesoara u Galeriji ULUPUH posljednja je u nizu izložbi projekta Imageination / Suvremena umjetnosti i moda. Prethodile su joj izložbe odjeće, tekstila, maske i kostima kao teme i medija u suvremenoj umjetnosti, održane u Galeriji Karas i Centru Kaptol gdje je u vodstvo kroz izložbu kustosice Silve Kalčić bio uključen performativni nastup zaštitara tvrtke Sokol Marić, te izložbe studentskih radionica za postav koje je poslužio kao model Pradin dućan u njujorškom SoHou (2001.). Rem Koolhaas, autor Prade SoHo zaključuje: ako muzej može funkcionirati poput, i imati dućan, zašto dućan ne bi bio poput neke neodređene-neizvjesne izložbe. Postavio je lutke u nizove nalik na mimohod vojnika koji salutiraju nevidljivom, u nazočnoj izočnosti, komandantu.
Na izložbi sudjeluju: Jelena Aleksić, Ljiljana Bomeštar, Maja Bosnić i Ivan Dorotić, Sestre Bronić (Josipa i Marijana Bronić), Patrizia Donà, Elena Fajt, Antonio Grgić, Miranda Herceg i Ivana Ivanković Prlić, Ružica Hodak, I-Gle, Ivanišin. Kabashi. Arhitekti s Katarinom Ivanišin Kardum, Romina Mejak, Iva Stojković i Marika Ika Wato.
Kustosica izložbe je Silva Kalčić, ravnateljica je Ivana Bakal, a asistentica kustosice Ana Ćurić, studentica teorije mode na TTF-u u Zagrebu. Organizator je ULUPUH, Zagreb. Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba.
Hair-à-Porter Elene Fajt iz Ljubljane je kaput načinjen od kose prikupljene u frizerskim salonima. Bosnić i Dorotić arhitektonski objekt Nest&Cave House istaknutog arhitekta Idisa Turata, tematiziraju uporabom analogije ili „sljedeće perspektive“ na način modnih fotografija koje na banalan način uzimaju za scenografiju atraktivne arhitektonske lokalitete. Poljska dizajnerica Marika Ika Wato prezentira 3d recycled dresses, izrađene iz bannera na Visual Arts Festivalu Seidenpudelspitz u Bayreuthu u ožujku ove godine; upravo u gradu gdje je Richard Wagner došao do koncepta Gesamtkunstwerka – na projektu teatra. Plisirane forme studija I-GLE snažno evociraju graditeljstvo suhozida i etnografske elemente odijevanja dubrovačkog kraja još od vremena Republike. Herceg i Prlić predlažu pamušne košuljice za čuvanje-omatanje knjiga, koje se mogu prati i peglati. Ljiljana Bomeštar kao dizajnerica tekstila u dvodimenzionalnu sliku upisuje raport uzorka i materijalnost te tehnologiju izrade i dorade tkanine, na način kodiranja inherentan tekstilnom dizajnu. Sestre Bronić, Josipa i Marijana, izlažu pokrivala za glavu kostimografskog karaktera i apotropejskih asocijacija, te Mouse House, kolekciju prilkazanu na lutkama. Za kolekciju Suveniri djetinjstva Patrizia Donà nadahnjuje se izgubljenom industrijom čuda: manufaktura automata. Osamnaesto stoljeće je razdoblje „novih“ automata, androida s ljudskim licem koji su, kao i antikne lutke sa svojim tijelima načinjenim od tekstila te porculanskim glavama i poprsjem, izvor inspiracije za ovu kolekciju. Imajući na umu naše vlastito automatizirano društvo, Patrizia Donà izvrće proces: čovjek simulira lutku, naročito žena koja je na to nagnata očekivanjima suvremenog društva, noseći i ostatke svoga djetinjstva u sebi (sa sobom) u obliku osnovnih elemenata vlastite fiziologije.
Uređenje interijera Ambasade Kosova u Hrvatskoj na Zrinskom trgu u Zagrebu, ureda Ivanišin. Kabashi. arhitekti uz umjetničku intervenciju Katarine Ivanišin Kardum polazi od ideje srebrnog filigrana, kamene tradicijske gradnje i „letećeg ćilima“ u „tekućem kontekstu“ enfilade od tri reprezentativne sobe i ulaznog hodnika. Postavljanjem ćilima i uzorkovanja na način ćilima, pa i simulirane starežne estetike (u Istanbulu ćilime izlažu na prodaju na cesti, preko njih prelaze automobili i ostavljaju trag guma na artefaktu koji time dobiva na svojoj koncepciji trajanja za vječnost), željelo se istaknuti posebnost političkog i kulturnog identiteta nedavno osamostaljene nacije.
Nazivom izložbe želi se asocirati na propalu hrvatsku modnu industriju za mlade, ali i vizualnu kulturu odnosno kulturu slike danas. Također, naziv izložbe ima poveznicu s anti-modom Miroslava Šuteja s obzirom na naslov knjige Andreja Smrekara iz 2005. ("Image/ination - Miroslav Šutej, Drawings, Prints, Paintings and Objects 1961/72", Skaner studio, Zagreb).
---
Francis Ford Coppola 1992. za kostime u filmu Bram Stoker´s Dracula izričito traži japansku kostimografkinju Eiko Ishioka, željeći da „kostimi budu scenografija“, u čemu ona uspijeva stvorivši najsnažniji element filma upravo u odjeći, u spajanju elemenata kostima kabuki kazališta, reformirane haljine Wiener Werkstättea s Klimtovih slika te kreirajući kostim nalik anatomskom crtežu mišićnog tkiva. Povijesni filmovi su, također, često modne krivotvorine – u filmu Elizabeth: The Golden Age, nastavku filma Elizabeth I režiser je dao uputu kostimografima kako želi da prevladava plava boja koja nije uopće kraljevska boja za Englesku tog razdoblja – cilj mu je bio napraviti drugačiji film nego prethodni, gdje se kraljica odijeva u toplu skalu boja koja kreće od bež, na žutu, narančastu pa sve do crvene, dakle vizualnim jezikom komunikativne boje zamijenjene su introvertiranim; koje se zahvaljujući valnoj dužini naigled odmiču od promatrača. Na taj jednostavan način kreirana je dominantna atmosfera filma, odnosno karakter engleske kraljice u zrelim godinama. Boja u modi mijenja svoj simbolizam, tako od ultimativne crnine u sprezi s bijelim kolarima španjolske inkvizicije u 16. stoljeću, do viktorijanske crnine 19. stoljeća, uočavamo pomak u značenju crne kao boje društvene i samokontrole, do boje elegancije.
Moda je jedan od prvih primjera internacionalnih i globalizirajućih stilova, koji su se najprije pronosili lutkama s minijaturnim kopijama odjeće odraslih, koje su pošiljane među europskim dvorovima (do pojave modnih časopisa već 1770-ih). Važan je dio produkcije umjetnosti u službi politike ruskog konstuktivizma, Kazimira Maljeviča u temi suprematističkih kazališnih kostima, ili Bauhausovog teatra.
Svaka izložba – izložba kao medij i galerija kao fizičko mjesto – je poruka, poziv promatraču na misaono dovršenje stvaralačkog procesa koji leži u ishodištu kreativnog rada, oblikovanja. Kratki vremenski rok nastajanja radova i njihova skicioznost jamči interpretativnu neizvjesnost izložbe, i izvan “sfere očitosti“: različitost, pluralizam i heterogenost njezinih čitanja.
Datum održavanja: 5.12. - 14.12.2013. / Autor teksta: ULUPUH
Odaberite datoteku koju želite preuzeti na svoje racunalo:
IMAGEINATION_Suvremena_umjetnost_i_moda_ULUPUH_2014_96.pdf
|
|
