Povratak na glavni izbornik
 
 
Zoran Alajbeg





Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

 

 



Životopis:
Rođen je 1961. Fotografijom se bavi od 1978. godine. Od 1992. godine svoj rad usmjerava hrvatskoj kulturno-povijesnoj baštini. Do sada je realizirao sedam samostalnih izložbi, a svoje fotografije izlaže na mnogobrojnim projektima, skupnim izložbama fotografija, a posebno na izložbama sa arheološkom tematikom.

Autor je fotografija u mnogim domaćim i inozemnim stručnim monografijama, katalozima i časopisima. Posebno se u svom radu istakao na snimanju fotografija za izradu kataloga izložbi likovnog karaktera. Suradnik je niza kulturnih institucija u zemlji i inozemstvu.

Živi u Splitu, a zaposlen je kao fotograf u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

Član je ULUPUH-a (od 2008.), HULU-a Split i Foto kluba „Split“ u Splitu.

Samostalne izložbe:
2008. god. „Lice grada“
Salon „Galić“ – Split
Muzej grada Trogira u Trogiru
2007. god. "Isječci iz fotografskog dnevnika Zorana Alajbega - Arheološka istraživanja na spitskoj rivi 2006.-2007."
Mala galerija Muzeja grada u Splitu
2006. god. Galerija doma kulture u Dugopolju
2005. god. "Kontemplacija"
Zavičajni muzej u Biogradu
2005. god. "Dugopolje - Baština u kamenu"
Galerija doma kulture u Dugopolju
2001. god. "Hrvati i Karolinzi na fotografijama Zorana Alajbega u
Konzervatorska galerija u Splitu
Arheološki muzej u Zagrebu
Pomorski i povijesni muzej u Rijeci
Lapidarij u Balama - Istra
1999. god. «Pro Salona»
Arheološki muzej u Zagrebu
1997. god Galerija doma Zvonimir u Solinu
Galerija foto kluba «Split» u Splitu.
1994. god. Galerija foto kluba "Split" u Splitu.

1994. godine u katalogu izložbe Zorana Alajbega prof. dr. Ivo Babić piše:

„Crno i bijelo, smatra se, nisu boje, no između ove dvije krajnosti, od svijetlog do mračnog, rasprostiru se beskrajni rasponi modulacija. Fotografije Zorana Alajbega snimljene u crno-bijeloj tehnici, doživljavaju se kao boje, ili barem kao lavirani crteži s toliko tankoćutnog osjećanja za meke, slikarske prijelaze. Fotograf inzistira ne na grafizmu, na preciznosti obrisa već na tonalitetima. Fotografija, optika, a potom kemija fotolaboratorija, snimljeno pretače u osobno viđenje i interpretaciju svijeta. Alajbeg promatra, izabire motive i zatim, služeći se umješno tehnikom, reinterpretira viđeno vizualizira proživljeno. Fotograf Muzeja hrvatskih arheololoških spomenika ne zadovoljava se snimanjem izložaka, niti pak starina u prostoru. Isuviše je znatiželjan, ponosan i osjetljiv da kroz okulare ne zuri u široki svijet, bila to ljudska lica ili pak krajolici. Mekano, s nagnućem prema tananim i neuhvatljivim prijelazima fotografira vodene površine, odraze na vodi, na vlažnom pločniku, ili na prijevojima geologijski naboranim licima. lako profesionalno vezan uz muzejsku djelatnost, zapaža poetiku svakodnevnog i priručnog, koja nije bez skrovitih, simboličkih predjela skrovitih značenja.“

Ivo Babić



 
 
Administracija