|
Zoran Alajbeg
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Rođen je 1961. Fotografijom se bavi od 1978. godine. Od 1992. godine svoj rad usmjerava hrvatskoj kulturno-povijesnoj baštini. Do sada je realizirao sedam samostalnih izložbi, a svoje fotografije izlaže na mnogobrojnim projektima, skupnim izložbama fotografija, a posebno na izložbama sa arheološkom tematikom. Autor je fotografija u mnogim domaćim i inozemnim stručnim monografijama, katalozima i časopisima. Posebno se u svom radu istakao na snimanju fotografija za izradu kataloga izložbi likovnog karaktera. Suradnik je niza kulturnih institucija u zemlji i inozemstvu. Živi u Splitu, a zaposlen je kao fotograf u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Član je ULUPUH-a (od 2008.), HULU-a Split i Foto kluba „Split“ u Splitu. Samostalne izložbe: 2008. god. „Lice grada“ Salon „Galić“ – Split Muzej grada Trogira u Trogiru 2007. god. "Isječci iz fotografskog dnevnika Zorana Alajbega - Arheološka istraživanja na spitskoj rivi 2006.-2007." Mala galerija Muzeja grada u Splitu 2006. god. Galerija doma kulture u Dugopolju 2005. god. "Kontemplacija" Zavičajni muzej u Biogradu 2005. god. "Dugopolje - Baština u kamenu" Galerija doma kulture u Dugopolju 2001. god. "Hrvati i Karolinzi na fotografijama Zorana Alajbega u Konzervatorska galerija u Splitu Arheološki muzej u Zagrebu Pomorski i povijesni muzej u Rijeci Lapidarij u Balama - Istra 1999. god. «Pro Salona» Arheološki muzej u Zagrebu 1997. god Galerija doma Zvonimir u Solinu Galerija foto kluba «Split» u Splitu. 1994. god. Galerija foto kluba "Split" u Splitu. 1994. godine u katalogu izložbe Zorana Alajbega prof. dr. Ivo Babić piše: „Crno i bijelo, smatra se, nisu boje, no između ove dvije krajnosti, od svijetlog do mračnog, rasprostiru se beskrajni rasponi modulacija. Fotografije Zorana Alajbega snimljene u crno-bijeloj tehnici, doživljavaju se kao boje, ili barem kao lavirani crteži s toliko tankoćutnog osjećanja za meke, slikarske prijelaze. Fotograf inzistira ne na grafizmu, na preciznosti obrisa već na tonalitetima. Fotografija, optika, a potom kemija fotolaboratorija, snimljeno pretače u osobno viđenje i interpretaciju svijeta. Alajbeg promatra, izabire motive i zatim, služeći se umješno tehnikom, reinterpretira viđeno vizualizira proživljeno. Fotograf Muzeja hrvatskih arheololoških spomenika ne zadovoljava se snimanjem izložaka, niti pak starina u prostoru. Isuviše je znatiželjan, ponosan i osjetljiv da kroz okulare ne zuri u široki svijet, bila to ljudska lica ili pak krajolici. Mekano, s nagnućem prema tananim i neuhvatljivim prijelazima fotografira vodene površine, odraze na vodi, na vlažnom pločniku, ili na prijevojima geologijski naboranim licima. lako profesionalno vezan uz muzejsku djelatnost, zapaža poetiku svakodnevnog i priručnog, koja nije bez skrovitih, simboličkih predjela skrovitih značenja.“ Ivo Babić |
|||
| Administracija | ||||
