|
Robert Šipek
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Robert Šipek (Zagreb, 1963.) završio je fotografiju na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1981. godine. Fotoreporter je u Vjesniku i Večernjem listu od 1985. do 1993. godine, gdje postaje urednik fotografije. Snima ratne fotografije za AP (Associated Press) 1990. i 1991. godine, te ih objavljuje u vodećim svjetskim dnevnim i tjednim novinama. Izlagao je novinske fotografije na nekoliko skupnih izložbi. Dobitnik je Prve nagrade na izložbi ratne fotografije u Trakošćanu 1991. godine. Član je ULUPUH-a od 2012. godine. Vlasnik je i direktor tvrtke Tembo. Vlasnik je foto-galerije u trgovačkom centru West Gate u Zagrebu. Živi u Gornjem Stupniku kraj Zagreba. Želimir Koščević o autoru: Može se reći da je pejsažni motiv jedna od najomiljenijih tema fotografske umjetnosti. Pejsažni motiv ne zahtijeva momentalnu reakciju i prisutnost na licu mjesta u pravom trenutku, već prije svega konceptualiziranje i promišljanje motiva, kako bi motiv ušao u kameru na najbolji način i stvorio trajnu sliku neobične ljepote. Tako je to bilo u analogno vrijeme, ali, ostalo i digitalnom. Priroda je ipak toliko bogata pikselima, (da se ne govori o atmosferi, treperenju zraka, mirisima, bezbrojnim valerima, zvukovima...) da „uhvatiti“ svo pikturalno bogatstvo što ga ona pruža, zahtijeva osobnu predanost ne samo prirodi, već i kameri. Robert Šipek posjeduje takav dvostruki entuzijazam; svaka odabrana pejsažna slika jasno govori o njegovoj vještini zapažanja dinamike mijena kakve jedino priroda može pružiti, i da svoje zapažanje pretoči u poetiku jedinstvene i neponovljive fotografske slike. Premda su motivi Roberta Šipeka raznoliki, jasno se razabire kako autor u detalju vidi cjelinu, a u panoramskoj cjelini prepoznaje detalj vrijedan pažnje da ga se pretvori u sliku. Čak i tada kada se na njegovim fotografijama može uočiti određena anegdotalnost, odnosno narativni dodatak, odmjereni odnos između priče i pikturalne cjeline čini sliku vizualno atraktivnijom. Na njegovim se fotografijama prepliće govor slike i nijemi jezik poruke. Ta poruka, koja je istodobno i vizualna i tekstualna, govori ne samo o ljepoti odabrana trenutka, već i o znalačkom odabiru motiva. Od vremena kada se pejsažna tema posebno njegovala u krugu tzv. zagrebačke škole fotografije do danas, priroda je pružala obilje interpretativnih mogućnosti. Robert Šipek se sa svojim fotografskim ciklusom nastavlja na ovu tradiciju. Naravno, od vremena majstora zagrebačke škole fotografije do danas, razumijevanje i viđenje pejsaža se promijenilo, a time i estetika pejsažnih slika. Ali ono što se nije promijenilo, jest duboki ljudski osjećaj pred pejsažnom panoramom. Uprkos svemu, sunce će još uvijek izlaziti na istoku a zalaziti na zapadu, maslina će ostati tamo gdje joj je mjesto, plavetnilo mora ostati će dok je plavetnila neba. Vidjeti uz pomoć medija fotografije upravo tu vječnost zavidna je vještina. Tom i takvom vještinom Robert Šipek se upustio u dijalog s prirodom. Rezultat tog intimnog dijaloga su slike u kojima ne samo da je ugrađena ljepota specifičnog mediteranskog pejsaža, već i mali djelić vječnosti u kojoj se nađemo na trenutak našeg života. Želimir Koščević |
|||
| Administracija | ||||
