 |
„Javno i osobno – tijelo u prostoru“
RADIONICA LIKOVNE KRITIKE Kako pisati o suvremenoj umjetnosti i dizajnu
Edu radionice - Kako pisati o suvremenoj umjetnosti
Edu radionica modne fotografije
Radionica Graciele Olio (Argentina)
Angažirano stvaralaštvo
Predavanje: Camera obscura
Posjet radionici Luke Petrinjaka
Dječje radionice u Galeriji ULUPUH
Odaberite sliku koju želite prikazati: 
|
|
Do sada su održane dječje radionice za predškolski i rani školski uzrast uz dvije izložbe u Galeriji ULUPUH:
Uz izložbu kostima iz TV emisije "Turbo Limach Show" autorice Sanje Šeler, u tri subote tijekom lipnja i srpnja 2004., organizirana je radionica koja je za polazište imala autoričin način rada, kreiranje maštovitih kostima odabirom i kombiniranjem najrazličitijih materijala. Polaznici radionice, predškolskog i ranog školskog uzrasta, postavljeni su u situaciju autorice: na izbor su im ponuđeni različiti materijali koje su, kao i ona, mogli slobodno kombinirati kreirajući vlastite kostime iz mašte. Pri tom su upoznali tkanine različitih boja, tekstura, čupave, glatke, sjajne, rupičaste, guste...obogaćujući svoje vizualno i taktilno iskustvo, a njihovim rezanjem, lijepljenjem, vezivanjem mogli su razviti svoje motoričke sposobnosti. Radionice su održane na otvorenom, ali ograđenom polukružnom prostoru ispred galerije u Tkalčićevoj 14.
Radionicu je osmislila Tihana Mikša Perković, (članica ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja), a vodila ih je Martina Božić, prof. likovne kulture.
Uz izložbu stripovskog lika Durice Ivice Bednjanca u tri je termina u listopadu 2004. održana strip radionica koju je osmislio i vodio strip crtač Frano Petruša, član ULUPUH-ove Sekcije za ilustraciju. Radionica je imala za polazište temu izložbe, Duricu, djevojčicu iz popularnog dječjeg časopisa Smib. Ona prolazi kroz tipične dječje zgode i nezgode, proživljavajući širok raspon raspoloženja i osjećaja: od durenja (otud joj i ime Durica), ljutnje, srdžbe, ljubomore, do radosti i neobuzdanog smijeha. Ti su osjećaji predstavljeni kroz jednostavan crtež, u nekoliko poteza, pa je voditelj radionice na sličan način djeci na ploči nacrtao nekoliko tipičnih izraza lica kojima izražavamo određena stanja ili raspoloženja: radost, tugu, ljutnju…a djeca su reagirala spontanim oduševljenjem kada su u njima prepoznala vlastito iskustvo. A ono je bilo puno bogatije od očekivanog, pa se raspon emocija i raspoloženja naglo proširio i uslojio, od tužnog, "malo manje tužnog", do umornog, "strganog", pospanog, zapitanog… Pri tom su bili oduševljeni sa koliko malo poteza i s kojom lakoćom mogu i sami, po uzoru na voditelja, nacrtati takva raspoloženja. Dobili su u ruke jednostavan alat kojim su mogli rukovati, i igrajući se njime, kombinirajući različite elemente, stvarati svoje likove u različitim raspoloženjima. Ne samo da su osvijestili bogatstvo svog emocionalnog života kroz jednu vrst introspekcije i ekspresije, nego su to postigli kroz igru.
Obje su radionice bile besplatne za polaznike, a realizirane uz potporu sponzora i volonterski rad organizatora i voditelja.
Datum održavanja: 2.5.2005. / Autor teksta: M.Š.