Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

Životopis:
Bojana Švertasek rođena je 1952. U Zagrebu, gdje je 1972. maturirala na odjelu keramike Škole primijenjene umjetnosti. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je 1977. slikarstvo, a 1979. završila je i litografsku specijalku. Godine 1985. stipendistica je u Specijalnom ateljeu za staklo profesora Libenskya na Akademiji primijenjene umjetnosti u Pragu.
Od 1976. Izlagala je na više od 150 grupnih, autorskih i žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu (Graz, Bologna, Faenza, Kecskemet, Budimpešta, Lodz, Poznanj, Barcelona, Dzintari, Lisabon, Atena, New York) te 23 samostalne (u Zagrebu, Splitu, Mantovi, Osijeku).

Sudjelovala je u mnogobrojnim likovnim kolonijama i simpozijima (Bol, Steiermark, Resen, Obrovac, Aranđelovac, Paraćin, Našice, Ilok, Dzintari, Mrkonjić grad, Bedekovčina, Burgstein, Njivice, Sinji vrh).

Uvrštena je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti, te u knjige autorice Marine Baričević Povijest moderne keramike u Hrvatskoj i Suvremena keramika u Hrvatskoj.

Radovi joj se nalaze u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti i Muzeja za umjetnost i obrt te u privatnim zbirkama.

Drugi o Bojani Švertasek:

"Od samog početka Bojana modelira zemljane monolite , oblike čije je ishodište u prirodi: asociraju na velike sjemenke i plodine, oblutke i kapi, trnje, bridove, brege… U samoj naravi Bojaninih „drugačijih“ oblika je asocijacija na pejsaže, prirodu… Iskon kojem je sinonim zemlja, iz koje pak umjetnica gradi svoje iskrene fascinacije krajobrazom."
Marina Baričević, Novi list, 2002.

"Bazičnost materije prati elementarnost postupka. Oblik je rudimentaran, a trag ruke ili alata ostaje transparentan, pojave kod pečenja ostaju jasno zabilježene, isključeno je naknadno retuširanje i mistifikacija procesa.
Postrani od dnevne buke, bilježeći tek njenu rezonanciju, u samoupućenosti na promatranje ravnodušnog i tromog života prirode i sudjelovanje u njemu, Bojana Švertasek ponaša se kao priroda sama, proizvodeći organski uvjetovanim ritmom i odolijevajući neurozi promjenjivih sugestija i zahtjeva (likovnog) vremena."
Antun Maračić, iz predgovora kataloga , 1994.

"Stupanj dorađenosti oblika, isti onaj koji ćemo naći u pučkoj arhitekturi ili na starohrvatskoj crkvici, precizan je u izrazu, jasan u ideji, ali bez težnje za perfekcionizmom koji apsolutnom dovršenošću zatvara polje slobodno za maštanje."
Marina Viculin, iz predgovora kataloga, 1989.