|    | 
        
           
              Tihomir Milovac  
  
			  
         
          
  
          
		          Odaberite sliku koju želite prikazati: 
 
 
    
		   
           
              | 
           | 
        
           
		        
  Životopis:  Tihomir Milovac (rođen u Vinkovci, 10.02.1956.), diplomirao je Povijest umjetnosti i Etnologiju na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu. Od 1984. godine je kustos u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Trenutno je voditelj Eksperimentalno-istraživačkog odjela MSU-a.  
 
Kao kustos i likovni kritičar priredio je veliki broj izložaba i drugih likovnih projekta u Hrvatskoj i inozemstvu, baveći se najčešće novim, suvremenim pojavama u likovnim umjetnostima, ali i  fenomenima povijesnih avangardi.  
 
Urednik je niza publikacija s temom suvremene umjetnosti te brojnih kataloga izložbi. Objavljuje tekstove s područja suvremene umjetnosti i muzejske prakse. Profesionalno surađuje i kontaktira s velikim brojem muzejskih djelatnika, likovnih kritičara i umjetnika u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je CIMAM-a, međunarodnog komiteta za muzeje moderne i suvremene umjetnosti.  Sudjeluje u radu niza međunarodnih stručnih simpozija i konferencija te se višekratno  usavršavao na stipendijama u inozemstvu (Berlin, New York, München).     
 
Od 1977. djeluje kao kazališni scenograf, isprva u zagrebačkoj Kazališnoj družini Coccolemocco, a potom   u hrvatskim i inozemnim kazalištima. Predstave koje je scenografski opremio pozivane su na ugledne europske i svjetske festivale te na turneje od Berlina, Beča, Torina, Kopenhagena, Stockholma, São Paola, do Strasbourga, Glasgow, Londona, Ljubljane, Marseillesa i Hamburga. Član je Udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti Hrvatske.   
 
Važnije izložbe: 
 
Kustos je niza izložaba hrvatskih i inozemnih umjetnika na prestižnim međunarodnim manifestacijama i u važnim galerijskim institucijama kao što su:   
Crossing Over / Zagreb u Kopenhagenu, 1993., 
Goran Petercol/ 22. São Paolo Bijenale, 1994., 
Dalibor Martinis 1. Kwangju Bijenale,  1995.  
Sanja Iveković / Manifesta II, Luksemburg, 2001., 
Budućnost je sada - ukrajinska umjetnost devedesetih, (Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Košice, 1999-2000.), 
The Baltic Times-suvremena umjetnost Litve, Larvije i Estonije (Zagreb, Ljubljana, Innsbruck), 2002., 
Neprilagođeni: konceptualističke strategije u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti (Moskva, Skopje, Berlin) 2002., 
Sanja Iveković: Ženska kuća 1998.-2002, Genova, Europski grad kulture, 2004. 
 
Značajniji autorski izložbeni projekti ostvareni u Zagrebu:  
 
Kazimir Malevič, 1990; 
Ukrajinska avangarda, 1910. - 1930., 1990./91., 
Umjetnik u pejzažu rata, 1991.,  
Keep that Frequency Clear, 1994.,  
Andres Serrano: Budimpešta/Mrtvačnica 1996.,  
Mala Zemlja, 1997.,  
Jan Fabre: Prolaz, 1997./98.; 1998.,  
Jan Fabre / Ilja Kabakov: Susret, 2000.,  
Mjesto na kojem nisam bio, 2000.,  
Dalibor Martins:Dvije poruke, 2001,  
Mladen Stilinović: Cinizam siromašnih, 2001-2002., 
Puno previše, 2003.,  
Candice Breitz, 2003.,  
Pilot04, 2004.,  
Zupančić/Živadinov: Mehatron Noordung, 2004., 
Sustav koordinata- ruska umjetnost danas, 2004.,  
Zlatko Kopljar: Compassion +, 2005.,  
Kristina Leko: Amerika, 2005.   
Insert- retrospektiva hrvatske video umjetnost, 2005. 
 
Važnije kazališne predstave: 
 
U osamdesetima realizira scenografije uglavnom izvan kazališnih institucija od kojih izdvajamo:  
Ormitha macarounada i nekoliko kuhara, 1982.; 
Domobran Jambrek (M.Krleža), 1984.;  
Shakespeare the Sadist (Wolfgang Bauer), 1986.  
 
Od predstava ostvarenih u kazališnim institucijama izdvajamo:  
 
Zašto smo u Vijetnamu Minnie (po Arthuru Milleru), ZKL 1987. ,  
Duhi, 1987. u HNK Rijeka,   
Tajanstvena prela (po Nikoli Šopu), 1989/90., Teatar Narodnosti, Skopje,  
a početkom devedesetih započinje dugogodišnju suradnju sa Zagrebačkim Kazalištem Mladih gdje realizira scenografije u predstavama Tri sestre (po Čehovu), 1991/92., Harpa (I. Vidić), 1992., U Logoru (M. Krleža), 1995., Veliki meštar sviju hulja (M. Krleža) 2001., Peto evanđelje (S. Šnajder), 2004.  
U Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Zagrebu realizira scenografije u predstavama Iluzija (Corneill), 1998. i  Mizantrop (Mollier) 2000. i Glorija (I. Mrinković), 2004.  
 
U drugoj polovici devedesetih aktivnost nastavlja u neovisnim kazališnim projektima izvan kazališnih institucija kao što su Emma, pokušaji (po J.L.Borgesu), 1997.;  So,so, (po Sophie Call), 1998., Marathon, 1999.  
 
Nagrade:  
1984. Sedam sekretara SKOJ-a za scenografiju u predstavi Domobran Jambrek;  
1990. na 25. Kazališnim igrama Vojdan Černodrinski, Ohrid za scenografiju u predstavi Tajanstvena prela;  
1996. nagrada Veljko Maračić za scenografiju u predstavi Emma, pokušaji, Festival Malih scena, Rijeka;  
2002. Nagrada hrvatskog glumišta 2002. godine za scenografiju u predstavi Veliki meštar sviju hulja.  
    	  
		    | 
           |