Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

Životopis:
(1927., Rankovci kraj Murske Sobote - 2016., Zagreb)

Anton Oton Reisinger, svima znan kao Oto Reisinger, jedan je od naših najpoznatijih, najpriznatijih i najuvaženijih karikaturista, kojeg nazivaju i „ikona karikature“. Tijekom svoje duge i plodne, više od šest desetljeća duge karijere, stvorio je impozantan opus od oko 70 tisuća radova – najvećim dijelom karikatura i karikaturalnih vinjeta, ali i ilustracija, stripova i crteža. Izvanredan crtač, bavio se u svome stvaralaštvu i ilustracijom, opremom knjiga, oblikovanjem plakata, reklamnim crtežom, pa čak i crtanim filmom, pokazujući svestranost istinskoga likovnjaka koji odlično poznaje metje i tehniku.

Reisinger je rođen 4. listopada 1927. u Rankovcima (Prekmurje, kod Murske Sobote, Slovenija), ali u Zagrebu živi od najranijeg djetinjstva, pa je tu pohađao osnovnu i srednju školu i tu diplomirao arhitekturu. Crtao je, čini se, oduvijek, od malih nogu, a karikature počinje crtati i objavljivati još kao srednjoškolac - u „Narodnom sportu“ i u humorističkom tjedniku “Šilo” (1943.), a zatim u „Studentskom listu“ i „Kerempuhu“. U potonjem je bio stalni suradnik od 1946. do prestanka izlaženja lista 1958., afirmiravši se tad definitivno kao karikaturist. Godine 1950. ulazi u uredništvo “Vjesnika”, gdje kao karikaturist i karikaturist-komentator djeluje do odlaska u mirovinu 1986. Trideset i tri godine, počevši od 31. siječnja 1961., pa sve do 1993. svakodnevno je u tom dnevniku objavljivao “Peru” (prema nekim izračunima, objavio je više od 12 tisuća karikatura s likom Pere i njegove obitelji), karikaturu kojom je duhovito komentirao aktualne događaje i prilike u društvu, kritički sagledavao društvene probleme i brige malog čovjeka, te kroz šalu i geg opservirao vječno aktualne situacije i zgode u kojima se svatko (i danas) može prepoznati. Stvorivši tako u liku popularnog Pere, njegove žene Klare i sina Štefeka ne samo “Vjesnikov”, nego na neki način i svoj zaštitni znak. Inače, objavljivao je karikature raznih žanrova, crtajući karikaturalne portrete i putopisne impresije, ali iznad svega i s osobitim zadovoljstvom stvarajući tzv. “čisti humor”, prikazujući najrazličitije komične situacije, bilo apstraktne, bilo preuzete iz života.

Osim u brojnim domaćim novinama i časopisima, te u onima bivše države („Vjesnik u srijedu“, „Arena“, „Start“, „Delo“, „Politika“), Reisinger je bio višegodišnji suradnik njemačkog „Quicka“, nizozemske „Panorame“, švicarskog „Nebelspaltera“ i engleskog „Puncha“. U američkom „New Yorkeru“ karikatura mu je bila na naslovnici, a povremeno ga je objavljivao i „New York Times“. U inozemstvu je izdao nekoliko albuma/knjiga s tematskim ciklusima karikatura (“Dobri ljudi”, “Visoko društvo”, “Sretan put!”, “Pet krugova”, “Amor, amor”). U albumu/knjizi “Rat i mir” (Zagreb, 1995.) predstavljena je njegova satirička kronika ratnih zbivanja u godinama raspada Jugoslavije, a u knjizi “Pero” (Zagreb, 1997.) objavljen je izbor karikatura iz istoimene “Vjesnikove” rubrike. Uz karikaturu zaljubljen odmalena i u strip, Reisinger je i na ovom području ostavio traga: godine 1952. objavio je u zabavnom tjedniku “Petko” strip povijesne tematike “Propast Kamen-Vrha”, a veliku popularnost doživjeli su njegovi stripovi o Štefeku i njegovoj družini - “Štefekove pustolovine”, objavljivani od 1964. do 1966. u “Plavom vjesniku”, do danas kao serijal od 5 epizoda već tri puta izdan u obliku strip albuma/knjige.

Uz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, Reisinger je često izlagao i samostalno, u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Amsterdam, Murska Sobota, Dortmund, London, Ankara...), a u rujnu 2008. priređena mu je u Klovićevim dvorima u Zagrebu velika retrospektivna izložba, koje je autor koncepcije, selektor i autor teksta bio Frano Dulibić. Između ostaloga Dulibić kaže:„Svijet se oko njega bjesomučno mijenja, no Reisinger prepoznaje i komentira situacije koje su uvijek aktualne i koje zadržavaju duhoviti karakter odolijevajući vremenu. I premda su teme njegovih crteža proizišle iz lokalne, zagrebačke sredine, situacije koje ocrtava razumljive su na globalnoj razini. Pritom on ima izniman dar zapažanja, pokazujući poznavanje čovjekove psihe, te sposobnost uživljavanja u karakter pojedinca. Kad bismo na ulici tražili nekog tko bi trebao predstavljati prosječnog čovjeka, ne bi ga bilo moguće pronaći. No prosječnog čovjeka je moguće zamisliti i nacrtati. I upravo takav čovjek u svoj svojoj punoći živi u Reisingerovim crtežima. To je lik koji nije nitko od nas, a svi u njemu prepoznajemo dio sebe i dijelimo sličnu sudbinu. To je međutim nekad i naše drugo lice, ono koje nije zabrinuto, potišteno i depresivno zbog nerješivih problema, već ono vedro lice, koje se smijehom bori protiv besmisla; ona naša vedra strana koja u svakom trenutku voli život onakav kakav nam je dan, jedinstven i neponovljiv. Ovo jednostavno i istodobno beskrajno složeno otkriće kod ovog iznimnog umjetnika sažeto je u nekoliko linija u nacrtanom identitetu nepostojećeg prosječnog čovjeka i predstavlja neponovljivo i jedinstveno Reisingerovo životno djelo.“ (Dulibić – citat i prilagodba)

Oto Reisinger dobitnik je mnogih nagrada na festivalima karikature u Hrvatskoj, ali i u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Turskoj, Japanu i Južnoj Koreji. Kao doajenu hrvatske karikature dodijeljena su mu brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se ističu državna Nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor” (1984.), Nagrada grada Zagreba, te Nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva. Godine 2013. ULUPUH mu je dodijelio Nagradu za životno djelo.

Povodom 60 godina stvaranja 2008. godine priređena mu je velika retrospektivna izložba karikatura u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.