|
Mladen Grčević
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: (Zagreb, 1918. - 2011.) Mladen Grčević rođen je 1918. u Zagrebu u štovanoj zagrebačkoj obitelji koja se družila s mnogim uglednim ljudima poput Blagoje Berse, Vladimira Becića, Filipa Lukasa, Kolomana Raca i drugima. U takvu civilizacijskom okružju mladi Mladen stječe široku kulturu, što će biti vidljivo u njegovu životnom djelovanju. U Fotoklub Zagreb pristupa godine 1939., gdje ubrzo stječe naklonost tada već legendarna tajnika Kluba Augusta Frajtića te u neku ruku postaje njegov mladi suradnik. Zagrebačka škola, kao fotografski stil, tada je već bila svjetski afirmirana. Mladi Grčević, s nekoliko novih mladih članova Kluba (Ivan Medar, Oto Hohnjec, Zlatko Zrnec), vrlo se brzo uklapa u krug izlagača Fotokluba Zagreb gdje brzo bilježe uspjehe. Poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih godina, Mladen Grčević napušta stil Zagrebačke škole te kreće vlastitim putovima life-fotografije, gdje postaje poznat i priznat umjetnik u svjetskim relacijama stvorivši djela neprolazne vrijednosti. Bio je među prvim našim fotografima koji su se predstavili izvan domovine samostalnim izložbama, stekavši pri tome mnoga priznanja i veliki ugled. Radio je kao nastavnik na Srednjoj grafičkoj skoli od 1946,, kasnije kao profesor na Akademiji za primjenjene umjetnosti u Zagrebu do 1954.Nakon toga boravi u Parizu te putuje Bliskim i Dalekim istokom (1954. – 1956.). Godine 1965. magistrira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu Razvoj umjetničke fotografije u Hrvatskoj. Bio je suradnik više različitih časopisa, među kojima i „Jugoslavija“ (1949. – 1964.) te „Stern“, „Vogue“ i „Graphis“ (1968. – 1971.), a istodobno samostalno koncipira i operma monografije. Među važnijima su „Yugoslavie“ izdana u Parizu 1955. s tekstom L. Peillarda, „Dalmatien“ objavljena u Münchenu 1961. sa tekstom K. Edschmida, „Situla Art“ izašla u New Yorku 1965. sa tekstom J. Kastelica te „Zlato i srebro Zadra“ s tekstom Miroslava Krleže i „Starohrvatska baština“ iz 1976. godine s tekstom Sima Gunjače, obadvije izdane u Zagrebu. Napisao je i izvrsnu knjigu (godine 2000) August Frajtić, dobri duh hrvatske fotografije, kojom je obuhvatio život i djelo slavnoga tajnika Fotokluba Zagreb, jednog od utemeljitelja Zagrebačke škole. Fotomonografskom mapom „Optička sjećanja“ iz 1988. započinje izdavanje niza mapa u kojem će uslijediti „Djeca“, „Indija“, „Kina“, „Meksiko“, „Graditeljstvo kroz vjekove“, „Lica i scene“ te „Žene svijeta“. Samostalno je izlagao na više izložbi u Hrvatskoj (Zagreb 1944., 1945., 1948. i 1956., Osijeku 1956. i Sisku 1970.) i svijetu (Pariz i London 1954., Kairo i Rangoon 1956.) na kojima je višestruko nagrađivan. Od skupnih izložbi ističu se one u Lucernu, Kölnu, Stockholmu, Chicagu i Londonu. Također je dobitnik prvih nagrada na Međunarodnoj izložbi knjiga u Moskvi 1975. te na Međunarodnom natjecanju za turistički plakat u Manili 1980. godine. Prvi je dobitnik nagrade „Tošo Dabac“ Fotokluba Zagreb 1975. godine kao i doživotni počasni predsjednik hrvatskog Fotosaveza. Počasni je član Nacionalne federacije fotografskih društava Francuske od 1955. i Međunarodne federacije fotografske umjetnosti (FIAP) od 1967., a član umjetničke komisije od 1972. godine. Radovi su mu zastupljeni u zbirkama muzeja, arhiva i biblioteka u Zagrebu, Parizu, Londonu, Kölnu, Havdrupu, Calcutti, New Yorku, Washingtonu, Newport Newsu, Chicagu, San Franciscu i Rochesteru. Svoju arhivu poklonio je Hrvatskom državnom arhivu, a donirao je i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izvori: www.matica.hr/Vijenac/ hr.wikipedia.org jutarnji.hr http://arhinet.arhiv.hr/ http://zagreb.arhiv.hr/ |
|||
| Administracija | ||||
