Povratak na glavni izbornik
 
 
Bruno Šišić




Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

 

 



Životopis:
(Dubrovnik, 1927. - Dubrovnik, 2015.)

U Dubrovniku pohađao osnovnu školu (1933.-1937.), klasičnu gimnaziju(1937.-1945.) i glazbenu školu (violina, 1934-1944.). Kao srednjoškolac,od siječnja 1944. sudjelovao aktivno i organizirano u antifašističkom pokretu, početkom listopada bijegom iz Dubrovnika stupio u NOV. Teško ranjen i liječen u savezničkim bolnicama u južnoj Italiji (Gravina, Trani).Po povratku u Dubrovnik travnja 1945. do jeseni položio 8.r.gimnazije i mature. U listopadu 1945.g. upisao agronomiju na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu.

Diplomirao 1950.g.

1951/1952.g. kao agronom raspoređen na rad u "Fond za mehanizaciju"- Stolac,BiH , potom u poduzeće "Rasadnik" u Dubrovniku.

1953.g. organizirao i zatim stručno vodio Ustanovu za parkove i ukrasno bilje u Dubrovniku, koja je 1961.g. reorganizirana u Komunalno poduzeće za javno zelenilo i hortikulturu "Vrtlar"-Dubrovnik. Tu je naizmjenice obavljao dužnost direktora ili glavnog inženjera. Istovremeno trajno se bavio projektiranjem javnih i drugih vrtova i parkova te zelenih prostora oko stambenih i turističkih zona u dubrovačkom kraju i na južnom Jadranu. U poduzeću radio do kraja lipnja 1983.g.

1956.g. položio državni stručni ispit iz hortikulture. 1959.g. upisan u knjigu ovlaštenih projektanata u graditeljstvu za objekte vrtne arhitekture

1956.g. počeo se usporedo baviti izučavanjem povijesnih vrtova, posebno dubrovačkog klasičnog vrtnog naslijeđa. Obavio dvanaest višetjednih studijskih putovanja po Italiji i drugim europskim zemljama radi upoznavanja i izučavanja povijesnog naslijeđa vrtne umjetnosti (1961, 1964, 1966,1967, 1968, 1969, 1971, 1974, 1976, 1978, 1979, 1982) .

1964.- 1969.g. vršio i dužnost upravitelja Arboretuma HAZU u Trstenom.

1968.-1971. polazio interfakultetski postdiplomski studij krajobraznog oblikovanja (AgF + Arh.F u Zagrebu + BF-Zavod za kraj. arh.- u Ljubljani). 1974.g. obranom rada "Restauracija i revitalizacija dubrovačkog renesasnog vrta"(prva autorska objava znanstvenog pojma "dubrovački renesansni vrt") postao magistar krajobraznog oblikovanja, prvi u tom zvanju u ex Jugoslaviji(komisija: D.Ogrin, E.Polak, B.Milić).

1982.g. osnovao Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku, uz potporu Zavoda za ukrasno bilje, pejzažnu arhitekturu i vrtnu umjetnost (V. Jurčić) i pokroviteljstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kao znanstvenik registriran pod br. 85732.

1986.g. obranio doktorsku disertaciju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom "Dubrovački vrt - tipološka osobitost u vrtnoj umjetnosti renesanse" (komisija: V.Jurčić, C.Fisković, D.Ogrin, E.Polak).

1987.g po Znanstveno-nastavnom vijeću Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran u znanstveno-istraživačko zvanje: viši znanstveni suradnik

Pored brojnih radnih skica i crteža , izradio više od stotinu projekata vrtne i krajobrazne arhitekture za javne vrtove i perivoje u Dubrovniku, za zelene prostore stambenih odnosno turističkih objekata i zona na dubrovačkom i širem području. Kroz rad i projektiranje produbljavao spoznaje o primorskim i posebno južnojadranskim krajobrazima te na tome temeljio pristup oblikovanju i uređivanju dubrovačkih vrtova, i krajobraza uopće.

Za vrijeme rada u poduzeću, u skladu s raspoloživim slobodnim vremenom, usporedno se bavio istraživanjem povijesnih okolnosti nastajanja vrlo brojnih dubrovačkih renesansih vrtova, njihovih oblikovnih obilježja, te teoretskim i praktičnim pitanjima njihove obnove. Nakon osnivanja Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza tome se potpuno posvetio. Znanstveno utvrdio i objasnio određene posebnosti dubrovačkih renesasnih vrtova, koji kao povijesna vrtnooblikovna pojava čine autentičan hrvatski prinos europskom naslijeđu vrtne umjetnosti.

Vezano uz istraživanje povijesnog vrtnog naslijeđa izradio i projekte za obnovu nekoliko poznatih povijesnih vrtova,kao što su:

- vrtovi i perivoji otoka Lokruma, 19/20st. :
a) botanički vrt, izvedbeni projekt (1959/60), naručitelj: HAZU
b) projekt kategorizacije i vrednovanja vrtova (1970), naručitelj: Republički zavod za zaštitu prirode,
c) idejna rješenja uređenja povijesnih vrtova i perivoja otoka (1989) u sklopu "PUP otoka Lokruma", naručitelj: Zavod za izgradnju Dubrovnika –

- vrt vile Gučetić i Arboretum HAZU u Trstenom, 16/19. st., idejni projekt (1962/1963), naručitelj:HAZU

- vrt vile Sorkočević u Komolcu, 16.st., izvedbeni projekt (1970/1972), naručitelj: Rastauratorski zavod Hrvatske - obnova obavljana etapno: 1981,1985,1989.g.

- vrt vile Crijević-Pucić u Dubrovniku, 16/19.st., idejni projekt (1985) za internu potrebu Centra za povijesne vrtove-Dubrovnik (projekt uništen u ratu 1991.g.)

- vrt Hektorovićeva Tvrdalja u Starom Gradu na Hvaru, 16/19.st., idejni projekt u 4 varijante,glavni projekt za 3.varijantu prihvaćen od Konzervatorskog zavoda Dalmacije (1987/1988), naručitelj: Društvo "Petar Hektorović" ( matrica projekta uništena u ratu 1991.g.);

- vrt vile Bozdari-Škaprlenda u Čajkovićima, početak 18.st., idejni projekt (1989), naručitelj: Zavod za obnovu Dubrovnika (matrica projekta uništena u ratu 1991.g.);
- vrt vile Sorkočević na Lapadskoj obali u Dubrovniku iz 1521.g., glavni projekt (1993), naručitelj: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu;

- vrt vile Crijević-Pucić u Dubrovniku, 16/19.st., izvedbeni projekt (2005/2006), naručitelj: Rektorat Sveučilišta u Dubrovniku-izvedeno 2006./2007.g.

1977.g. na znanstvenom skupu ICOMOS-IFLA u Češkoj (Kromeriž) po prvi put predstavio dubrovačke renesansne vrtove međunarodnoj stručnoj javnosti .

Putem Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza-Dubrovnik organizirao prve simpozije o povijesnom naslijeđu vrtne umjetnosti kod nas (Dubrovnik,1983, i Varaždin, 1986.). U izdanju Centra tiskana oba zbornika (1985. i 1990.); ur. V.Jurčić.

U prosincu 1991.g., za vrijeme bombardiranja Dubrovnika, Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza, smješten u zgradi Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku, potpuno je izgorio zajedno sa čitavom građom i sredstvima.

1994.g. inicirao, te u razdoblju od listopada do prosinca uz suradnju HAZU i MSHS-a u Dubrovniku organizirao obilježavanje 500-te obljtnice osnivanja najstarijeg dubrovačkog renesansnog vrta Gučetić/Gotius/Gozze u Trstenom kod Dubrovnika, održavanjem niza prigodnih predavanja; sudjelovao i poznati talijanski ekspert Vincenzo Cazzato.

1990.g. prijavio i kao glavni istraživač vodio znanstveni projekt "Istraživanje povijesne vrtne zone Pile-Kono u Dubrovniku" (projekt registriran u MZT RH pod br. 4-99-165). Nakon napada na Dubrovnik nastavljeno s istraživanje1993.g. O tome referirao na 33. svjetskom kongresu IFLA (Međunarodna federacija krajobraznih arehitekata) u Firenci 1996.g. Utvrdio da se radi o urbanistički specifičnom povijesnom vrtnom predgrađu začetom u razdoblju renesanse, jedinstvenom u jugoistočnoj Europi i izuzetno rijetkom na Sredozemlju.

1997.g. obnovio rad u ratu uništenog Centra i nastavio ga voditi.

Od gradskih vlasti prihvaćeni natječajni rad za urbanističko i arhitektonsko uređenje lokaliteta Brsalje(2003.) ocijenio je neprihvatljivim i štetnim , jer ne poštuje postojanje povijesnog vrtnog predgrađa zidinama okružene srednjevjekovne jezgre Dubrovnika. Vezano uz to pružio je snažnu potporu otporu građana Dubrovnika i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za odbacivanje štetnog projekta.

2007.g. uspio privremeno, a 2010.g. i trajno zaštiti izvanredno stablo orijentalnog platana (Platanus orientalis) u jednom starom vrtu na Brsaljama, blizu ulaza u utvrđeni Grad.
2009.g. izradio šest pomoćnih studija- promemorija posvećenih očuvanju dubrovačkih pejzažnih i vrtnih spomenika.
Sa suradnicima priredio studijski prikaz četiri spomenika vrtne arhitekture na otoku Šipanu (1445,1516,1546, druga polovina 16. Stoljeća) radi zaštite tih objekata koji na istom lokalitetu pružaju uvid u razvoj vrtne umjetnosti “Zlatnog doba Dubrovnika” .

Od pisanih radova objavio stotinjak stručnih i znanstvenih članaka i studija s područja krajobraznog oblikovanja, zaštite krajobraza, istraživanja povijesnih vrtova te povijesnog vrtnog urbanizma. Znatniji dio radova zabilježen u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ;CROSBI ; http://www.bib.irb.hr

Kao rezultat vlastitog istraživačkog rada objavio četiri knjige:

-"Obnova dubrovačkog renesansnog vrta", IC, Split, 1981(recenzija u časopisu "Garden History", vol. 11, No.1 (spring 1983), pp. 90-92. Autor: Frank Arniel Walker, University of Strathclyde, Glasgow,);

- "Dubrovački renesansni vrt - Nastajanje i oblikovna obilježja" ZPZ HAZU, Dubrovnik,1991;

- "Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika-Od Pila do Boninova"; ZPZ HAZU, Zagreb-Dubrovnik,2003;

- "Dubrovnik Renaissance Gardens - Genesis and Design Characteristics", ZPZ HAZU, Zagreb-Dubrovnik 2008 (recenzije u izdanju: Athenaeum Pontificium Regina Apostolorum,Vol. XXIII, No.2, , Roma 2009. pp- 282-283- španj. , autor: Jude Furlong; Historic Gardens Review,December 2009,Issue 22,London, p.38, autor: Frances Blezard-engl.; Landscape Architecture New Zealand, Autumn 2011,Auckland, p.42,autor:Dushko Bogunovich-engl.).

Primjerci knjiga i oba zbornika pohranjeni kod "Centre de Documentation UNESCO-ICOMOS ( "Base de données-Jardins historiques" br. 021019, 021028, 021462, 021026 i 021027.

U razdoblju 1980-2003.g. u nekoliko navrata držao predavanja za studente poslijediplomskih studija Agronomskog i Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na teme mediteranskih krajobraza i povijesnog naslijeđa vrtne umjetnosti (u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku).

U više navrata član ocjenjivačkih sudova za urbanističke projekte i projekte krajobraznog uređenja među kojima: memorijalno groblje i proširenje gradskog groblja "Lovrinac" u Splitu (u dvije faze: 1972. - 1975., zajedno s J.Seisselom, Z.Kolaciom i dr.); uređenje središta Hercegnovog - 1988. (zajedno s L.Perkovićem, S.Vučenovićem i dr.); "Biološko središče" u Ljubljani - 1989. (zajedno s B.Mušičem i dr.). Šezdesetih i sedamdesetih godina u nekoliko navrata član ocjenjivačkih komisija za izložbe cvijeća u Zagrebu i Splitu .

1955.-1997.g. član Hrvatskog hortikulturnog udruženja i njegovih tijela.
Jedan od osnivača (Dubrovnik, 1983) te član predsjedništva Društva krajobraznih arhitekata Jugoslavije sa sjedištem u Dubrovniku, do raspuštanja 1991. Član Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata od osnivanja 1992. Član ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti) od 1978.g., Sekcija za krajobraznu arhitekturu. Član "Who´s Who in International Art “- Art club international" Ženeva-CH .(od 2008.)

1962.g.-1966.g. prvi povjerenik za zaštitu prirode Kotara Dubrovnik- volonter. U tom razdoblju sudjelovao u pripremi i zaštiti predjela od Trstenog do Brsečina, krajolika Rijeke dubrovačke, Močiljske špilje iznad Pobrežja i špilje Šipun u Cavtatu. Tijekom vremena bio član raznih tijela za zaštitu prirode.

Član uredništva časopisa "Hortikultura"(Split, 1964.-1970., Zagreb 1978.-1985.) i časopisa "Pejsaž+Prostor" (Ljubljana, 1970.).

Kao krajobrazni arhitekt od 1998.g. član Hrvatske komore ovlaštenih arhitekata.

Od radova izlagao : na izložbi "Zlatno doba Dubrovnika" u Zagrebu i Dubrovniku 1987. – prikaz obnove Sorkočevićeva vrta u Komolcu; na 24. Zagrebačkom salonu 1990.: projekt uređenja Hektorovićeva vrta u Starom Gradu /četiri varijante/; na izložbama ULUPUH-a u Zagrebu 1978, 1998 i 2000 projektI: vrt i perivoj Gučetić-Trsteno, Lokrum, Hektorović-Tvrdalj, Sorkočević-Komolac; dubrovački gradski vrtovi, povijesno vrtno predgrađe Pile-Boninovo . U prostoru Matice hrvatske u Dubrovniku u suradnji ostvario izložbu : Povijesni vrtovi Dubrovnika 1994.g.

Za stručni i znanstveni doprinos primio više priznanja, među kojima, Diploma Turističkog saveza Hrvatske (1973), Orden za zasluge sa srebrnim zracima (1979), Priznanje Fakulteta Poljoprivrednih znanosti (1989), Nagrada Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja RH t.zv. "Eko-Oskar"
(2001), Priznanje Grada Dubrovnika za osnivanje i obnovu Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza(2002), Zahvalnica ULUPUH-a (2003), Priznanje Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku (2009), Nagrada za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije (2010.), proglašen Počasnim članom Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata(HDKA- 2012.g.), proglašen Počasnim članom Hrvatske komore arhitekata (HKA- 2012.g.), Velika nagrada ULUPUH-a za životno djelo (2012.). Godine 2014. odlikovan je od Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, za osobite i višegodišnje zasluge za kulturu i hortikulturnu umjetnost te njeno promicanje u Republici Hrvatskoj i u svijetu.

Biografski podaci objavljeni u International Biographical Art Dictionary, 1987/88, 1999, 2000,2003, 2012. ( izdanje Who´s Who in International Art, Lausanne (CH). Zabilježen u "World Directory of Landscape Architects", USA, 1990.; Natuknica u ;Hrvatskom leksikonu; II.knjiga, Naklada Leksikon Zagreb,1997, str.522; WHO IS WHO U HRVATSKOJ, 2.izdanje, 2012.,str. 934- Hübner´s Who isWho (CH).

"Bruno Šišić bio je jedna od najuspravnijih i najčišćih osoba koje sam susrela u svojem životu. Znanje i istraživačka strast u njega su bili spojeni s visokom etičkom svijesti i odgovornosti za misiju koju je sebi postavio. Živio je za Kulturu, za Memoriju i Grad. Poštovanje njegovih sugrađana i nepodijeljeni ugled najveća su nagrada, u kojoj je uspio uživati za života." (Snješka Knežević, IN MEMORIAM Bruno Šišić)


  
 
Administracija