|
Ivan Faullend Heferer
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Rođen je 10. travnja 1927. godine u Zagrebu. Samostalni umjetnik, graditelj i restaurator orgulja i klavira Opće obrazovanje stječe u Zagrebu (OŠ Jabukovac, IV. Gimnazija), te nakon iznenadne smrti svoga oca Augusta 1944. godine, preuzima vođenje Prve hrvatske gradione orgulja, harmonija i glasovira M. HEFERER (utemeljene 1849. godine). Nakon u obiteljskoj radionici stečenih strukovnih znanja o gradnji orgulja i klavira te stjecanja diplome Zanatskog majstora 1951. godine, polazi na specijalistička usavršavanja u inozemstvo i to kod najznačajnijih predstavnika orguljarske i klavirske struke (Walcker, von Beckerath, Steinway&Sons, Bechstein, Bosendorfer i dr.) Ivan Faullend-Hefferer je nastavljač u četvrtoj generaciji duge obiteljske tradicije umjetničkog stvaralaštva te obrazuje nove naraštaje na području graditeljstva orgulja i srodnih umjetničkih i povijesnih glazbeno-instrumentalnih djela. Među prvima pristupa ULUPUH-u, 1951. godine, a godine 1981. utemeljuje unutar udruge Sekciju za restauratorska i oblikovno-fonička djela u kojoj u nekoliko mandata obnaša funkcije predsjednika sekcije, člana Umjetničkog savjeta i ostale funkcije udruženja. Zajedno sa pokojnim prof. Ladislavom Šabanom, krajem 60-tih godina 20. stoljeća, otvara u Hrvatskoj novo polje organologije i orguljarstva te postavlja, sukladno međunarodnoj praksi, načela za sistematske te stručne i mjerodavne konzervatorsko-restauratorske postupke na povijesno-spomeničkim orguljama i srodnim instrumentima. Tako slijedi u nas i prva sveobuhvatna i cjelovita restauracija spomeničkih orgulja, onih Petra Nakića sagrađenih 1762. godine za franjevačku crkvu Sv. Frane u Šibeniku. Tim povodom objavio je, prvu takove vrste u Hrvatskoj, cjelovitu organološku studiju „Nakićeve orgulje iz 1762. godine u samostanskoj crkvi sv. Frane u Šibeniku. Tehničko-akustička analiza. Restauracija.“, izdanje Arti Musices br. 4, Muziokološki zavod, Zagreb, 1973. Kroz preko pola stoljeća umjetničkog djelovanja i voditelja atelijera, Ivan Faullend-Heferer sagradio je 14 orgulja, među kojima su one najveće sa 29 zvučnih registara u crkvi sv. Frane u Šibeniku, te izvršio preko 50 restauracija i rekonstrukcija zvukovnih spomenika kulture među kojima su: - Najstarije sačuvane orgulje u Hrvatskoj, graditelj J.G.Freundt (?), iz 1649. g., župna crkva sv. Marije u Lepoglavi (restauracija 1972.-77.g) - Orgulje, graditelj Joannes Franciscus Jeneschek, iz 1733. g., kapela sv. Leonarda u Laduču (restauracija 1982. g.) - Tafelklavier, graditelj Michael Mariacheer, oko 1820. g, Zavičajni muzej Škrip na otoku Braču, sada u Centru za kulturu „Brač“ – Supetar (restauracija 1991. g). - Najstarije (po Frani Buliću) sačuvane orgulje u Dalmaciji, graditelji Fr. Stephanus Killarevich (1670.) i Joseph Girardi (1861.), Župna crkva Majke Božje „Gusarice“ u Komiži na otoku Visu (restauracija 1993. g). - Orgulje, graditelj Antonius Romer, iz 1765. g, crkva Majke božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu kraj Krapine (restauracija 1995. g) - Orgulje, graditelj Ferdinand Heferer, iz 1894. g, župna crkva sv. Križa u Sv. Križu u Začretju (restauracija 1996. g) - Orgulje, graditelj Jacobi Bazzani i sinovi, iz 1838. g, župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču (restauracija 1997. g) - ped. harmonium , graditelj Jos. Vanicky, s kraja 19. stoljeća, Glazbena škola Karlovac (restauracija 1998./99. g) - Orgulje, graditelj Leonard Ebneer, iz 1860. g, župna crvka Presvetog Trojstva u Krapinskim toplicama (restauracija 2001. g) - Orgulje, graditelj Josef Smolle, iz 1863. g, župna crkva Sv. Marije Snježne u Belcu (restauracija 1999. g) - Orgulje, graditelj Francesco Dacci, iz 1776. g, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Skradinu (restauracija 2002. g) - Orgulje, graditelj Antonius Weiner, iz 1738. g, Franjevački samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Samoboru (restauracija 2005. g) - Orgulje, graditelj P. Bazzani, iz 1896. g, u župnoj crkvi sv. Ivana i Pavla u Ložišćimana otoku Braču (restauracija 2009. g) Ivan Faullend-Heferer je redovni član međunarodne asocijacije orguljara ISO (International Society of Organbuilders) sa sjedištem u Leuvenu, Belgija. S aspekta konzervatorsko-restauratorske problematike i prakse aktivno je sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, seminarima i simpozijima u zemlji i inozemstvu. Radovi su mu objavljeni u stručnim publikacijama i tisku, te u tematskim emisijama na radiju i televiziji. PRIZNANJA I ODLIKOVANJA: Srebrna medalja grada Varaždina (1968.) Diploma Privredne komore Zagreb (1981.) Odličje „Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića“ (2003.) |
|||
| Administracija | ||||
