|  | Boris Borović
 
 
 
 
 
		          Odaberite sliku koju želite prikazati: 
 
 
     
 
     
 
     
    |  | 
		          
 Životopis:
 (Zagreb, 1950. - Zagreb, 2011.)
 
 Boris Borović rođen je 16. svibnja 1950. godine u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti završio je 1971. godine.
 Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1977. godine u klasi profesora Alberta Kinerta. U članstvo ULUPUH-a primljen je 1972. godine. Kao samostalni umjetnik djeluje od 1978. godine. Od 1973. godine radi na revitalizaciji Sinjske alke na djelima nulte i prve kategorije. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
 Preminuo je 15. prosinca 2011. godine u Zagrebu.
 
 U prilogu: foto portret Borisa Borovića i njegov nakit, objavljeno u monografiji "Suvremeni umjetnički nakit u HRvatskoj", autori fotografija: Bachrach&Krištofić
 
 Samostalne izložbe:
 2001. Zagreb, Galerija ULUPUH, projekt Hrvatski umjetnički unikatni nakit, Mario Beusan
 1998. Velika Gorica, Galerija Galženica, Marina Baričević
 1996. Zagreb, Galerija ULUPUH, Unikatni nakit i replike tradicionalnog metalnog ukrasa za Sinjsku alku, Marina Baričević
 1987. Zagreb, Galerija Izlog, Slavko Šterk
 1986. Zagreb, Dizajn galerija Likum
 
 Skupne izložbe:
 2005. Zagreb, Zagrebački velesajam, Cro-a-porter, Luka Petrinjak
 2004. Umag, Muzej grada Umaga, Hrvatski umjetnici nakita
 2002. Zagreb, Muzej Mimara, Revija hrvatskog umjetničkog unikatnog nakita, Mario Beusan, Milan Ožegović
 1999. Zagreb, Dom umjetnika, 34. zagrebački salon
 1997. Zagreb, Galerija ULUPUH, projekt Hrvatski umjetnički unikatni nakit, Mario Beusan
 1996. Zagreb, Klovićevi dvori, 31. zagrebački salon
 1995. Sisak, Muzej Sisak, Umjetnički unikatni nakit, Mario Beusan
 1994. Zagreb, Muzejski prostor, 29. zagrebački salon
 1994. Zagreb, Muzejski prostor
 1993. Slatina, Narodno sveučilište
 1993. Varaždin, Gradski muzej
 1993. Koprivnica, Galerija Koprivnica
 1993. Križevci, Gradski muzej
 1993. Đurđevac, Galerija Stari Grad
 1993. Bjelovar, Galerija Gradskog muzeja
 1993. Zagreb, Grafička zbirka ALU, Frane Paro
 1992. Zagreb, Umjetnički paviljon, 27. zagrebački salon
 1991. Zagreb, Galerija ULUPUH, Umjetnički unikatni nakit, Marina Baričević
 1991. Split, Galerija Alfa, Umjetnički unikatni nakit, Marina Baričević
 1990. Mannheim, Njemačka, Mannheimer Kunstverein E. V., Umjetnički nakit, Marina Baričević
 1989. Zagreb, Umjetnički paviljon, 24. zagrebački salon
 1988. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, Recentni nakit, Vlado Bužančić
 1987. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Samostalni umjetnici Črnomerca
 1986. Zagreb, Umjetnički paviljon, 21. zagrebački salon
 1985. Zagreb, Elektra, Samostalni umjetnici Črnomerca
 1985. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Identitet općine Črnomerec
 1985. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, .TP, Umjetnici Črnomerca
 1984. Zagreb, Galerija Gualdo Tadino
 1984. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, Umjetnici Črnomerca povodom dana općine
 1983. Zagreb, Galerija Nikola Tesla, Samostalni umjetnici općine Črnomerec
 1983. Zagreb, RO Franck, Izložba likovnih umjetnika Črnomerca
 1983. Zagreb, Centar za kulturu i film August Cesarec
 1982. Zagreb, INA, Vukovarska avenija, Samostalni likovni umjetnici Črnomerca
 1979. Zagreb, Galerija Dars, Permanenta 35, ULUPUH, Guido Quien
 1978. Zagreb, Umjetnički paviljon, 10. salon mladih
 1977. Zagreb, Umjetnički paviljon, 9. salon mladih
 1976. Zagreb, Umjetnički paviljon, 8. salon mladih
 1976. Zagreb, Otkupi umjetnina 1976.
 1976. Zagreb, Galerija Vjekoslav Karas, Izložba mladih za dodjelu stimulacija, Izložba radova studenata ALU
 1974. Grožnjan
 
 Mario Beusan o Borisu Boroviću, iz monografije „Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj“, ULUPUH, Zagreb, 2008.:
 
 Velike ćemo umjetnike prepoznati i po tome što će bez ustručavanja svoju pažnju, svim svojim žarom, usmjeriti i prema običnim, malim stvarima što ih okružuju, jer i iz njih, bez obzira na njihovu svakodnevnu uporabu, nevjerojatnom snagom isijava bogatstvo čudesne stvarnosti. Pitanje je samo, želimo li ih prepoznati.
 
 Jedan od takvih zaronjenika u svijet oko sebe je Boris Borović, pjesnik običnih, malih stvari. Njega će zadiviti napeta voluminoznost režnjeva češnjaka, uzgibana struktura presječene
 glavice crvenoga zelja, niska orošenih zrnaca rastvorene mahune graška, obična prozorska roleta, nabori tkanine ili staklasti mlaz vode. Sve je to Borović pretvorio u trajnu opstojnost svojih srebrnih nakitnih kreacija magičnim postupkom ikonografskih preobražaja. Njegov je nekonvencionalan tematski pristup, uz izvanrednu jasnoću i posvemašnju jednostavnost oblikovnih koncepcija, urodio značajnim djelima u hrvatskoj nakitnoj umjetnosti. Tome valja pridodati još i posebnu pohvalu njegovoj vrhunskoj izvedbenoj kakvoći, jer doista je riječ o umjetniku koji suvereno vlada izvedbenim tehnikama.
 
 Boris Borović prvenstveno radi u srebru, ali nerijetko koristi i bakar, mjed, sedef, kožu, ebanovinu i plemenito drvo. On istodobno pokazuje izvanrednu spretnost u postizanju sjajnih prijelaza srebrnih ploha u one obrađene drvom, što ni u jednom trenutku ne dovodi u pitanje cjelovitost umjetničke zamisli nakitne forme. Pokatkad Borovićeve zamisli nakita gotovo pripadaju području čistih skulptorskih vizija, a on ih potom sažima u male dimenzije. Tako su nastali njegovi mobilni objekti koji, osim kao nakit, funkcioniraju i kao sitna plastika. Spomenuti objekti su kinetički nakit vezan uz umjetnički postupak temeljen na postulatima kinetičke umjetnosti.
 
 Osim studiranja pokretljivosti elemenata takvih nakitnih struktura, autor istražuje i mogućnosti kreativnog korištenja njihovih različitih optičkih svojstava. Rezultat su toga umjetničke nakitne forme promjenjivog obličja - pokrenute zanimljivim repertoarom promjena svjetlosnih lomova na pomičnim poliranim segmentima, te prigušenja odbljeska na dijelovima ploha nakita od ebanovine. Takav je nakit oblikovan kao ploha sastavljena od oštro rezanih poliranih segmenata u kombinaciji sa segmentima od ebanovine unutar nepravilno mrežaste geometrije. Segmenti su izvedeni kao blago povinute
 plohe i montirani u različitim, malo zakošenim pozicijama, pa tvore specifičnu površinu koja generira iznenađujuće efekte ritmiziranih svjetlosnih senzacija. Posebnu finoću autor postiže izvedbom posve prigušenog plasticiteta nakitne plohe. Njezina je reljefnost jedva primjetna, što ojačava grafizam mreže spojnih linija segmenata. Primjer opisanog postupka je broš pod nazivom “42 godine”, sastavljen od 42 pločice u kombinaciji srebra i drva.
 
 U nakitnom umijeću Borisa Borovića nedvojbeno otkrivamo ne samo savršenstvo u tehničkoj izvedbi, nego prije svega nadmoć izvornog umjetničkog rukopisa. Zato je njegov cjelokupan opus važan prilog suvremenoj hrvatskoj primijenjenoj umjetnosti.
 
 
 
 
 |  |