|
Erika Šmider
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Erika Šmider (Zagreb, 1942.) počela se s fotografijom družiti još u djetinjstvu, u obitelji posvećenoj tom mediju. Već sa šest godina dobiva prvu Kodak Baby Box kameru, te vođena uzorom svoga oca, Aleksandra Sandi Šmidera, profesionalnog fotografa, vlasnika popularnog studija "Foto Sandi" u Vlaškoj ulici u Zagrebu, ulazi u svijet fotografije, upijajući sva klasična znanja i tajne dobrog poznavanja fotografske struke. Godine 1956. upisuje zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti - Odjel za likovnu i tehničku obradu fotografije, koju završava 1961. godine. Kao jedna od prvih školovanih fotografkinja u nas, svoj nauk zahvaljuje nizu poznatih i renomiranih stručnjaka/predavača na ovoj školi: Lauri Mizner, Milanu Fiziju, Vladimiru Susiću, Aleksandru Kukecu... Već iduće, 1962. godine, zapošljava se u „Arhitektonskom studiju“ Zagreb na mjestu samostalnog likovnog fotografa. Radeći osamnaest godina s poznatim arhitektima - Žarkom Vincekom, Andrijom Čičin - Šajnom, Milom Polettijem, Miroslavom Begovićem, Ivanom Geršićem i drugima, specijalizirala se za motive moderne arhitekture, pa joj iz tog područja biva objavljen veliki broj fotografija. Brinući o ovladavanju novim tehničkim vještinama u fotografiji te vođena mišlju da je umjetnost nadogradnja dobrog poznavanja zanata, 1976. godine usavršava se u Agfa-Gevaert kolor laboratoriju u Münchenu. Započinje izlagati još prije završetka školovanja, 1960. godine, pokazujući od samih početaka da je njeno određenje osim primijenjene, i umjetnička fotografija. „Fotografija je moja opsesija – i više od toga – moj život. U trenutcima iskušenja uzimam svoju kameru, opuštam se i počinjem istraživati svijet bez granica između vanjskog i unutarnjeg života.“ (Erika Šmider, 18. studenog 1982.) Jasno je iz autoričinih riječi zašto njena stras prema fotografiji i danas, nakon više od pedeset godina stvaralaštva, ne jenjava. Fotografija je Eriki imanentna, ona joj je oslonac u životu; poveznica, ali i obrana od vanjskog svijeta, što se naslućuje u njenim Kružnim formama. Fotoaparatu se ona povjerava kao prijatelju. U teškim trenucima poput onih u vrijeme Domovinskog rata, fotografija je oslobađa. Svoj senzibilitet potvrđuje i kada svu pažnju pridaje mikrosvijetu (Ciklus Znani i neznani svijet), kada malenoj prirodi vraća dostojanstvo, podižući je u svoje gro-planove. A najveća snaga Erikinog umjetničkog stvaranja leži u njezinoj sposobnosti da fotografiju oblikuje ekspresijom vlastitih emocija. Erikina fotoarhiva predstavlja bogatstvo. Njezin izniman opus odaje širinu interesa, a raspon ide od fotoeksperimenata do suvremene digitalne fotografije. Rani foteksperimenti - kolažiranje negativa, multiplikacije, fotografike... predstavljaju je kao laboratorijski vrsnog tehničkog majstora inovativnih kreacija i neizmjernog estetu, koji u dobivanju efekata svaki put pomiče granice, prekoračujući gotovo uvijek tehničke mogućnosti fotoaparata. Prepoznatljiv rukopis ove umjetnice usmjeren je na teme vezane uz svjetlo (noćna svjetla grada, svjetlo svijeće), uz detalje prirode i s tim u vezi uz strukture, te povremeno uz ljudski lik. Autoricu karakterizira studioznost u radu, jer ona pomno i dugo stvara svoje fotografske cikluse. Katkada se paralelno bavi s više tema, prati ih i razvija kroz vrijeme, pa je uz svjetlo vrijeme njen glavni saveznik. Najznačajniji fotociklusi su joj "Svjetlo u noći" (1960.), "Okolica i ekologija" (1960.-1980.), „Life fotografija“ (1965.-1975.), "Struktura" (1960.-2002.), "Arhitektura" (1961.-1986.), "Portreti" (1974.-1977.), "Znani i neznani svijet" (1981.) "Nova svjetlost" (1991.), "Fotoilustracije" (1991.-1994.), "Zapisi u kamenu – litoglifi" (1998.), "Look" (1998.), "Poznato i nepoznato lice Malinske" (1999.) i "Priče s mora" (2004.). Erika fotografijom gradi svoj osobeni svijet, pa je tijekom više od 50 godina javnog profesionalnog djelovanja svoje fotografije – svoju svojevrsnu intimu, izlagala javnosti „oprezno i samozatajno“, zbog čega je cjelina njezina opusa za mnoge ostala možda manje znana. Ipak, valja reći da je do sada, počevši od 1965. godine, održala više od četrdeset samostalnih izložaba, među kojima su najistaknutije: 2013. "Fotografije" – retrospektiva, Muzej grada Šibenika, Šibenik 2006. "Metamorfoze", Galerija "Badrov", Zagreb 2000. „Europäische Photo Kűnstlerinnen”, Dynamic-Photo Art &Performance Galerie, Graz 1998. “Koža zemlje”, Galerija „Batana“, Rovinj 1997. “Litoglifi”, Muzej Mimara, Zagreb 1992. “Impresije”, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1991. Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb 1981. Izložba u Studiju Galerije "Karas", Zagreb Sudjelovala je na brojnim skupnim respektabilnim tematskim, žiriranim izložbama i foto – manifestacijama u zemlji i inozemstvu - na izložbama FotoKluba “Zagreb“ i na onima svoga strukovnoga udruženja (Aktualno, Lice grada, Fotografi ULUPUH-a), kao i na Zagrebačkim salonima, nekoliko puta na međunarodnom biennalu Čovjek i more u Zadru, redovno na “Mundialu“ – međunarodnom Salonu fotografije u Rovinju, kao i drugim međunarodnim smotrama fotografije, zatim na izložbi "Hrvatska fotografija 1952 - 1992." u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb 1993. godine, te izložbama: 2002. "Fotografija kamermana", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1997. "Hrvatska fotografija", Umjetnički paviljon, Zagreb 1996. "Koncept"- Međunarodna izložba suvremene fotografije, Umjetnički paviljon, Zagreb 1996. “Gospodinu Đuri Griesbachu na dar”, Izložba fotografija članica Foto-kluba "Zagreb", Galerija "Spot", Zagreb Za svoje radove dobila je brojne nagrade i priznanja, među kojima su: 1961. Srebrna plaketa Zagreba 1962. Diploma na I. izložbi Foto-kluba "Zagreb" 1976. Brončana plaketa – Mali salon Zagreba 1978. Treća nagrada Muzeja grada Zagreba i Fotokemike – "VIII. izložba Zagreb" 1979. Diploma na X. međunarodnom triennalu fotografije u Zadru 1980. Druga nagrada za kolekciju na izložbi "Zagreb 80" 1982. Brončana plaketa na izložbi "Zagreb 82" – Muzej grada Zagreba 1987. Priznanje na "Intergrafici" Zagreb 1998. Diploma na Mundialu – 9. međunarodnom salonu fotografije – Galerija Batana, Rovinj ("Lice") 2000. Diploma na 28. zagrebačkom salonu (Međunarodna izložba fotografije "Look 1 i 2") 2001. 3. nagrada za kolekciju "Naj foto 2001." – Galerija "Spot", Zagreb 2002. 2. nagrada za kolekciju "Zagreb i Zagrepčani" – Galerija "Spot", Zagreb Nagradu Tošo Dabac, najprestižniju fotografsku nagradu u Republici Hrvatskoj, kao stanovitu krunu svog djelovanja, te poticaj na daljnje stvaralaštvo, Erika Šmider primila je 2013. godine. Autoričini radovi objavljivani su u sklopu arhitektonskih projekata Studija u kojem je radila, Almanahu „Zagrebačka fotografija“ 1978., u udžbenicima i čitankama za četverogodišnju razrednu nastavu, 1991.- 1993., kao i na naslovnicama knjiga hrvatskih i inozemnih autora poezije i proze-Vlade Gotovca, Marise Madieri, Rosemary Menzies, Olge Carević, monografiji Mire Ovčačik-Kovačević, monografiji „U susret vremenu“ Fotokluba Zagreb, 2013., te mnogim kalendarima i katalozima. Umjetnica je članica ULUPUH-ove Sekcije za fotografiju od 1970. godine, LIKUM-a od 1971. godine, Foto-kluba "Zagreb" od 1960. godine i HZSU-a od 1980.godine. Godinama aktivno sudjeluje u radu svog strukovnog udruženja i u nekoliko je mandata bila u umjetničkom savjetu Sekcije za fotografiju ULUPUH-a, ali i u velikom Umjetničkom savjetu ULUPUH-a. Živi i djeluje u Zagrebu, u statusu samostalnog umjetnika. Njezin opus, unatoč brojnosti materijala i interesa, ipak još nije završen, jer ona i danas aktivno stvara, angažira se, djeluje i istražuje u svome mediju, potvrđujući se stalno kao kreativna autorica s istančanim osjećajem za sve izazove svoga medija. Zato je njezin doprinos struci - ali i šire, hrvatskoj fotografiji i hrvatskoj kulturi, neosporan, i bit će, uz ovu nagradu, dodatno potvrđen, ali i cjelovito prezentiran monografijom koja se priprema uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH. Priredila: Martina Vidas-Butorac, povjesničarka umjetnosti U Zagrebu, 26. studenog 2015. |
|||
| Administracija | ||||
