|
Siniša Sunara
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Otkako mi je smisao života da iskustva stječem uživajući, stalno tražim nešto lijepo u ljudima i svijetu. A ljepota je u različitosti i u igri traganja. Fotoaparat mi je pomagalo u igri. Dvadesetak godina radio sam u različitim novinama. Nakon toga, već više od sedam godina, uživam bivajući slobodnim fotografom. U neka davna doba dobio sam i diplomu inženjera građevine, no nisam stigao baviti se time. Valjda mi je bilo potrebno da nekakvim ozbiljnim dokumentom završim službeno školovanje. Od tada se neslužbeno školujem posvuda i svakako. Kronološki to izgleda ovako: - Rođen sam 1965. godine u Splitu i bez problema stigao sam pozavršavati obavezno školovanje, odslužiti vojni rok i upisati studij građevinarstva u Splitu - Studirao sam u Splitu na Fakultetu građevinskih znanosti, 1991. diplomirao na 6. stupnju, a 1992. promoviran sam u inženjera građevinarstva. Fotografija se provlačila kroz moju mladost kao hobi, postajući sve više opsesija, a studij je dobivao konture hobija. 1985. godine shvatio sam da bez pomoći neću ništa naučiti, pa završavam tečaj fotografije u SDTK Ruđer Bošković u Splitu, te još dva napredna foto tečaja u naredne dvije godine (tada je to bila jedina mogućnost ozbiljnog foto-obrazovanja u Splitu). 1986. - 1989. radim kao fotograf pomoćnik uglednih splitskih komercijalnih fotografa Ive Žarkova i Ljudevita Blageca, i uz njihovu majstorsku palicu učim. 1987. - 1989. postajem honorarni suradnik i počinjem objavljivati u listovima Narodna tehnika, Tehnička kultura i Omladinska iskra. 1989. godine radim kako honorarni suradnik u Slobodnom tjedniku. 1990. godine postajem stalni honorarni suradnik Vjesnika. 1991. godine počinjem raditi u Nedjeljnoj Dalmaciji kao stalni fotoreporter. Ratna i predratna zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini snimam od 1990. godine do kraja sukoba. Radim kao fotoreporter u tjedniku Nedjeljna Dalmacija od 1991. do 1996. i dokumentiram ratne događaje , ponajviše snimajući sraz malog čovjeka s velikim ratom. Moje su slike iz Bosne prenosili i strani mediji, a izlagane su i na nekim izložbama. Prvu izložbu ratnih fotografija pod naslovom Patnje Srednje Bosne imao sam u Splitu 1994. godine želeći senzibilizirati javnost za patnje ljudi koji su nam godinama prolazili kroz grad, koridor za život dalje od rata. Sljedeća samostalna izložba bila je 1996. u suradnji s Fundacijom Ivana Meštrovića, a fotografije su prikazivale Meštrovićev mauzolej u Otavicama nakon oslobođenja. Fotografije su publicirane u knjizi Tragovi nasilja 1996. te u vodiču Ivan Meštrović: Crkva presvetog otkupitelja 1998. godine. Treću samostalnu izložbu imao sam u Sarajevu 1998. godine. Na poziv Međunarodnog foruma Bosna izlagao sam ratne fotografije snimljene u Bosni, u sklopu međunarodne konferencije Bosanska paradigma. Nakon rata profesionalni put nastavljam radeći kao fotoreporter u Nedjeljnoj i Slobodnoj Dalmaciji, a od 1998. u Jutarnjem listu, snimajući sve najvažnije događaje i osobe, s domaće i strane scene; osobe iz političkog establishmenta, državnog vrha, estrade, sporta, crkvene velikodostojnike… uglavnom sve važno za novu hrvatsku povijest zabilježio sam svojim objektivom. Od 1996. do 1998. fotoreporter sam u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije. Od 1998. do 2006. fotoreporter sam Jutarnjeg lista. Od 2006. do 2008. urednik sam fotografije u Metroexpressu. Posljednju godinu rada u novinstvu provodim kao fotoreporter fotoagencije Cropix. Za svoj sam rad 2010. dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Nikša Antonini” , za najbolju novinsku fotografiju, a tih godina sudjelujem i na izložbama Zbora fotoreportera Hrvatske . Okrećem novu stranicu na svom profesionalnom putu, polako izlazim iz novinstva i počinjem raditi kao samostalni fotograf za različite domaće i inozemne klijente. Uspostavljam uspješnu suradnju s marketinškim i PR agencijama, i radim za tvrtke: Pliva, DM, Philips, Visa, Imperial Tobacco, Beko, Beiersdorf, Vichy, La roche posay... Sudjelovao sam i u projektu Hrvatskog novinarskog društva Bijela knjiga - kronika napada na novinare. Kratko vrijeme fotografirao sam u zagrebačkom Kazalištu lutaka. 2010. godine u Splitu imam četvrtu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom”Živo Blato”, svojevrsni Foto esej o zavičaju, koji ima tendenciju da raste i govori dok god ima što za reći. Uspostavljam stalnu suradnju s festivalima “Pričigin” i “Prozak” . 2015. godine snimao sam fotografije za projekt Beiersdorfa i Društva naša djeca, “Neka odrastanje bude dječja igra”. Projekt Živo Blato nastavlja se dalje granajući se u više smjerova, ciklus Djeca spoznaju svijet u neka doba prerast će u projekt Unuci spoznaju svijet, a ratni ciklus se valjda neće nastavljati. Neki novi projekti su u začetku, neki će se pojaviti u hodu, kao što je rekao veliki Henri Cartier-Bresson:"You just have to live and life will give you pictures” |
|||
| Administracija | ||||
