|
Siniša Sunara
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
|
Životopis: Otkako mi je smisao života da iskustva stječem uživajući, stalno tražim nešto lijepo u ljudima i svijetu. A ljepota je u različitosti i u igri traganja.
Fotoaparat mi je pomagalo u igri.
Dvadesetak godina radio sam u različitim novinama. Nakon toga, već više od sedam godina, uživam bivajući slobodnim fotografom.
U neka davna doba dobio sam i diplomu inženjera građevine, no nisam stigao baviti se time. Valjda mi je bilo potrebno da nekakvim ozbiljnim dokumentom završim službeno školovanje.
Od tada se neslužbeno školujem posvuda i svakako.
Kronološki to izgleda ovako:
- Rođen sam 1965. godine u Splitu i bez problema stigao sam pozavršavati obavezno školovanje, odslužiti vojni rok i upisati studij građevinarstva u Splitu
- Studirao sam u Splitu na Fakultetu građevinskih znanosti, 1991. diplomirao na 6. stupnju, a 1992. promoviran sam u inženjera građevinarstva. Fotografija se provlačila kroz moju mladost kao hobi, postajući sve više opsesija, a studij je dobivao konture hobija.
1985. godine shvatio sam da bez pomoći neću ništa naučiti, pa završavam tečaj fotografije u SDTK Ruđer Bošković u Splitu, te još dva napredna foto tečaja u naredne dvije godine (tada je to bila jedina mogućnost ozbiljnog foto-obrazovanja u Splitu).
1986. - 1989. radim kao fotograf pomoćnik uglednih splitskih komercijalnih fotografa Ive Žarkova i Ljudevita Blageca, i uz njihovu majstorsku palicu učim.
1987. - 1989. postajem honorarni suradnik i počinjem objavljivati u listovima Narodna tehnika, Tehnička kultura i Omladinska iskra.
1989. godine radim kako honorarni suradnik u Slobodnom tjedniku.
1990. godine postajem stalni honorarni suradnik Vjesnika.
1991. godine počinjem raditi u Nedjeljnoj Dalmaciji kao stalni fotoreporter.
Ratna i predratna zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini snimam od 1990. godine do kraja sukoba.
Radim kao fotoreporter u tjedniku Nedjeljna Dalmacija od 1991. do 1996. i dokumentiram ratne događaje , ponajviše snimajući sraz malog čovjeka s velikim ratom.
Moje su slike iz Bosne prenosili i strani mediji, a izlagane su i na nekim izložbama.
Prvu izložbu ratnih fotografija pod naslovom Patnje Srednje Bosne imao sam u Splitu 1994. godine želeći senzibilizirati javnost za patnje ljudi koji su nam godinama prolazili kroz grad, koridor za život dalje od rata.
Sljedeća samostalna izložba bila je 1996. u suradnji s Fundacijom Ivana Meštrovića, a fotografije su prikazivale Meštrovićev mauzolej u Otavicama nakon oslobođenja. Fotografije su publicirane u knjizi Tragovi nasilja 1996. te u vodiču Ivan Meštrović: Crkva presvetog otkupitelja 1998. godine.
Treću samostalnu izložbu imao sam u Sarajevu 1998. godine. Na poziv Međunarodnog foruma Bosna izlagao sam ratne fotografije snimljene u Bosni, u sklopu međunarodne konferencije Bosanska paradigma.
Nakon rata profesionalni put nastavljam radeći kao fotoreporter u Nedjeljnoj i Slobodnoj Dalmaciji, a od 1998. u Jutarnjem listu, snimajući sve najvažnije događaje i osobe, s domaće i strane scene; osobe iz političkog establishmenta, državnog vrha, estrade, sporta, crkvene velikodostojnike… uglavnom sve važno za novu hrvatsku povijest zabilježio sam svojim objektivom.
Od 1996. do 1998. fotoreporter sam u zagrebačkom dopisništvu Slobodne Dalmacije.
Od 1998. do 2006. fotoreporter sam Jutarnjeg lista.
Od 2006. do 2008. urednik sam fotografije u Metroexpressu.
Posljednju godinu rada u novinstvu provodim kao fotoreporter fotoagencije Cropix.
Za svoj sam rad 2010. dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Nikša Antonini” , za najbolju novinsku fotografiju, a tih godina sudjelujem i na izložbama Zbora fotoreportera Hrvatske .
Okrećem novu stranicu na svom profesionalnom putu, polako izlazim iz novinstva i počinjem raditi kao samostalni fotograf za različite domaće i inozemne klijente.
Uspostavljam uspješnu suradnju s marketinškim i PR agencijama, i radim za tvrtke: Pliva, DM, Philips, Visa, Imperial Tobacco, Beko, Beiersdorf, Vichy, La roche posay...
Sudjelovao sam i u projektu Hrvatskog novinarskog društva Bijela knjiga - kronika napada na novinare.
Kratko vrijeme fotografirao sam u zagrebačkom Kazalištu lutaka.
2010. godine u Splitu imam četvrtu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom”Živo Blato”, svojevrsni Foto esej o zavičaju, koji ima tendenciju da raste i govori dok god ima što za reći.
Uspostavljam stalnu suradnju s festivalima “Pričigin” i “Prozak” .
2015. godine snimao sam fotografije za projekt Beiersdorfa i Društva naša djeca, “Neka odrastanje bude dječja igra”.
Projekt Živo Blato nastavlja se dalje granajući se u više smjerova, ciklus Djeca spoznaju svijet u neka doba prerast će u projekt Unuci spoznaju svijet, a ratni ciklus se valjda neće nastavljati. Neki novi projekti su u začetku, neki će se pojaviti u hodu, kao što je rekao veliki Henri Cartier-Bresson:"You just have to live and life will give you pictures”
|
|