|
Kristina Šepetavc
Odaberite sliku koju želite prikazati:
|
 Životopis: Rođena: 12. 7. 1979. godine u Kranju (Slovenija) Obrazovanje: - 2007. - diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu - 1999. - završila srednju školu za oblikovanje i fotografiju u Ljubljani / Sl Povezivanjem različitih kategorija dizajna, discipline znanstvenih te kreativnih praksi u oblikovanje rješenja - interface komunikacije s publikom, razvija taktike strukturiranog pristupa izvedbi rada, u kojem propitkuje okolnosti njegove namjene i funkcionalnosti, kako bi odgovarao upravo zahtjevima tih okolnosti. Fokus u dizajnu usmjeren je na propitkivanje forme i formata s kojim korisnika provocira da izrazi svoju izvrsnost načinom njegove uporabe. Interakcija se nalazi u multifunkcionalnim rješenjima koja korisnik modelira prema vlastitim potrebama. U reinterpretacijama odjevnih objekata, korisniku nude mogućnost rekreirati vlastiti izbor unutar sustava slobode, te da si sam oblikuje sloj oko sebe - osnovni životni prostoru kao poimanje zadanosti svoje okoline. Sve to je tek pogled na regenerirajući svijet mode in njegov kompleksni sistem, ustrojenim za potrebe okoline kojoj služi i uvjetuje arbitrarnost vlastitog protokola, a elementi odjeće predstavljaju dio njegovog zapisa, poput parafraze tog svijeta. ……. U vremenu, kada se ljudi povezuju u manje grupe kao logični slijed društvene aktualnosti, u reakciji na iscrpljenu, iščezlu ideologiju individualizma, koja je vrh popularnosti dostigla u drugoj polovici prošlog stoljeća, moda koju danas u trzajima taj individualizam može tek ponavljati, čime ne odgovara na aktualne potrebe društva, samim time postaje »out of fashion«. Kada su prije više od 30 g. studenti iz modnih škola na svoje amorfne multivoluminozne forme ispisivali »fuck fashion« i predstavljali ih publiki, moda danas može biti aktualna samo kao način traženja rješenja, koji odgovara na izazove dinamika suvremenog društva u vidu oblikovanja odjevnog predmeta - kao sustava a i samog procesa odijevanja, kroz koji progovara o potrebi oblikovanja omota života, koji nije samo puki alat, s kojim (u vidu u spektakl prerušenog političkog mehanizma) stvara histeriju lifestyle senzacija u kulisu iza koje »taj politički svijet« nameće ljudima norme života, kao refleksije te politike koju društvo u formi politike ni ne želi… dok za njom, zamotanom u oblik blještavog artefakta modernog poželjnog lifestyla, za njim žude i u nastojanju da postanu dio njega, spremni su mu »posvetiti« svoj život. Misleći da su se uspjeli izmaknuti, ipak su se priklonili politici u licu mode. I dalje je to sve dio mode, stoga smo uvijek u modi i u tom je smislu modni sustav je nemilosrdan, pogotovo u vrijeme prevlasti »fast fashiona« ili brze mode. Moda nam uvijek nudi nova rješenja, bilo da se radi o oblikovanju odjevnog objekta ili razvoju nove aplikacije. Ona je kao forma sveprisutna, nameće ljudima životne norme, razvija svoje vlastite refleksije. Spektakl mode, koji nastaje još u 60-im godinama XX. stoljeća ostaje do danas, samo se premješta u novi virtualni svijet. ...... Od 2007 / 2013 / 2017. g. razvija projekt Optic 2x, kao platformu poimanja i stvaranja životnog prostora, počevši s koncipiranjem odjevnog predmeta posvećenog promatranju utjecaja okoline na njegov oblik te funkciju, kao nastavak diplomskog rada: „Ruski umjetnički eksperiment kao inspiracija za oblikovanje odjevnih predmeta“ iz 2007 g. pod mentorstvom prof. A. Tonća Vladislavića na Zavodu za dizajn tekstila i odjeće na TTF u ZG. Integralni dio projekta čini ideja modula plohe u obliku kvadrata kao protagonista ideje „out of square“ i osnovne jedinke sustava koji spajanjem jedne uz drugu, po zadanoj matrici, stvara oblike na osnovu čistog osjećaja a njihov geometrijski karakter ruši se čim se odjene na tijelo i podvrgava dinamici pokreta i hoda. Matematika i geometrija bitno su ishodište projekta Optic 2x, na način proceduralnosti algoritma i formuliranja metode kojom traži rješenje za određenu situaciju. »Antropologijsko-politički i ideološki karakter nefigurativne umjetnosti avangarde, koja ne predstavlja stvarnost nego stvara vlastitu stvarnost (prema Paulu Kleeu), u širem kontekstu povijesnog i društvenog razvoja omogućuje mjesto i prostor ...« (predgovor ediciji Optic 1 – 2x / 2013 / Silva Kalčić) u taktikama stvara strukture prostora pojedinca u odnosu na njegovu okolinu. U domeni oblikovanja cipela, prvi radovi dizajnirani su kao unikatni primjerci za dućan "Stress" od 2001. do 2003. godine. Kasniji samostalni dizajn pod imenom "Slavica brand" razvija se u suradnji s obrtnikom Stipom Josićem. Linija se proširila i na odjeću. Ostvarila je suradnje s ”, Robertom Severom, Ivanom Popović, studiom Madam Demode, Ružom Hodak i dr., na Cro-a-Porteu te Zagreb Fashion Weeku i sl. Sa akad. slik. Ines Matijević, 2005. g, u suradnji na projektu “F-2 Female kvadrat“, oblikuje mini image liniju odjevnih kolaža u crno-bijeli paleti, koji u svom konstrukcijskim i likovnom jeziku ukljućuju motiv moćnih žena svjetske povijesti - rada I. Matijević, kao kanal koji prenosi njihove osnovne poruke o mogućem angažmanu žena, s odmakom od aktualnog mainstream prikaza i medijskih slika namijenjena mladim djevojkama. U interdisciplinarnom projektu započetom 2007, „Zamrznuta tradicija - frozen tradition / dimenzija pruge“, propituje lokalne tradicije te njihove potencijale u strategijama samoodrživog razvoja lokalnih zajednica u odnosu na globalno. Projekt uključuje radove pojedinaca ili onih nastalih prilikom suradnji na polju dizajna, pokreta, zvuka i sl., kreativnih radionica i izložbi radova gostiju projekata kao i radova nastalih na temu projekta koja varira s obzirom na specifičnost pojedinog mjesta održavanja. Rezultati su prikazani u obliku ad hoc javnih prostornih instalacija, performativnih akcija i društvenih interakcija te intervencija. Interpretaciju teme tradicijske igračke Kalanko u suradnji s CzPiNKŽ, 2012 g. razvija u interdisciplinarni projekt Kalankomanija, posvećen mogućnostima njegove revitalizacije te aktualizacije kojom angažira djecu i mlade da se ponovo upoznaju s baštinom te djetinjstvom svojih roditelja, djedova i baka, kroz njegovanje ručnog rada u procesu u kojem nauče izraditi igračku – brodić Kalanko, kao dio identiteta kraja koji svjedoči o načinu života u doba svog nastanka i popularnosti sredinom prošlog stoljeća, a u kontrastu današnjeg svijeta, u kojem prevladavaju »touch & play« gotova rješenja zabave za djecu i mlade, unutar globalne ponude kulture te time podižući svijest o značenju aspekata identiteta vezanih uz okolinu u kojoj žive. Kostimi za predstavu »Ljevoruka« Mihaela Hankeja u režiji Vedrana Hleba u Teatru &td u Zagrebu iz 2013 slijede premisu rada o nemogućnosti izraza, koja želi a - ne može, kako ne mogu ni karakteri izraziti ili izvesti svoju namjeru onako kako bi željeli, jer - ne mogu. Predimenzionirana voluminozna odjeća pokušava dati mogućnost tog izraza ili ga barem prikazati u formi koja se može mijenjati ali - »nemre«. |
|||
| Administracija | ||||
