Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

    

Životopis:
Želimir Zagotta rođen je u Zagrebu, 23.06.1925. godine. Završio je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1948.) te scenografiju na zagrebačkoj likovnoj akademiji (specijalka Ljube Babića). Scenografijom se počinje baviti 1949. u SK Ivan Goran Kovačić, a god. 1956. sudjeluje u osnivanju Studentskog eksperimentalnog kazališta. U ova dva kazališta Zagotta ostvaruje svoje ponajbolje radove, a neki od njegovih inovativnih scenografskih postupaka – odustajanje od scenskoga mimetizma, stilizacija, pročišćavanje scenskoga prostora i igra s manjim brojem osnovnih gradbenih elemenata - realizirani su upravo na djelima Marina Držića (Dundo Maroje, 1958). Pritom se posebno izdvajaju predstave ostvarene u suradnji s redateljima I. Šebelićem (Dundo Maroje, 1958.) i B. Jerkovićem (Novela od Stanca, Tripče de Utolče, 1958.) u SEK-u: u međunarodno znamenitom Dundu Maroju osnovni scenografski element tvore raznobojne kocke koje glumci sami premještaju u skladu sa zahtjevima teksta i režije.

Niz zapaženih scenografskih radova Zagotta je ostvario i u drugim profesionalnim i neinstitucionalnim kazalištima diljem Hrvatske. Radio je za zagrebačka kazališta (Komedija, HNK Zagreb, Teatar &TD, Malo kazalište Trešnjevka) te za kazališta u Šibeniku, Osijeku, Varaždinu, Parmi i Hamburgu. Njegove se inscenacije odlikuju jednostavnošću i stilizacijom (Marin Držić Novela od stanca, 1957., T. Williams Prohujali životi 1958., M. Krleža Kraljevo 1959., Marin Držić Dundo Maroje 1960.).

Radio je scenografiju za brojne filmove, mnoge upisane u povijest hrvatske kinematografije – Sinji galeb (1953), Milioni na otoku (1954), Ne okreći se sine 1956. B. Bauera (Zlatna arena za scenografiju), Koncert (1954) B. Belana, Svoga tela gospodar (1957) F. Hanžekovića, Deveti krug (1960) F. Štiglica, Sreća dolazi u devet (1961) N. Tanhofera, Vlak u snijegu (1976) M. Relje, Čovjek koji je volio sprovode (1989) Z. Tadića i Kontesa Dora (1993) Z. Berkovića.

Retrospektivna izložba njegove filmske scenografije priređena je u Zagrebu 1995., a kazališne scenografije u prostorima HAZU, 2004.

Projektirao je više od 100 izložbenih paviljona (Casablanka 1957., Solun 1959., Franfkurt 1963., Montreal 1974.). Oblikovao je interijere i postavio mnogobrojne izložbe. Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Zlatni motovunski laureat 2005.« za filmove »Ne okreći se sine«, »Svoga tela gospodar« i »Čovjek koji je volio sprovode«.

Svojim je radom Želimir Zagotta ostavio neizbrisiv trag u razvoju hrvatske filmske i kazališne scenografije, te je, sukladno tome, dio njegovih radova uvršten i u monografiju Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909- 2009. (ULUPUH, 2011.)

Filmografija

Televizijske uloge

"Jelenko" (1981.)

Filmske uloge

"Kontesa Dora" (1993.)
"Đuka Begović" (1991.)
"Čovjek koji je volio sprovode" (1989.)
"Ambasador" (1993.)
"Rani snijeg u Münchenu" (1984.)
"Poglavlje iz života Augusta Šenoe" (1981.)
"Ne naginji se van" (1977.)
"Vlak u snijegu" (1976.)
"Ljubav i poneka psovka" (1969.)
"Opasni put" (1963.)
"Sudar na paralelama" (1961.)
"Sreća dolazi u 9" (1961.)
"Deveti krug" (1960.)
"Pukotina raja" (1959.)
"Cesta duga godinu dana" (1958.)
"Veliko putovanje" (1958.)
"Svoga tela gospodar" (1957.)
"Ne okreći se sine" (1956.)
"Milioni na otoku" (1955.)
"Koncert" (1954.)
"Sinji galeb" (1953.)
"Kameni horizonti" (1953.)
"Ciguli Miguli" (1952.)

Izvori:

hr.wikipedia.org
d-a-z.hr
enciklopedija.hr
http://hia.com.hr/