Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

Životopis:
Rođen 23. siječnja 1930. u Čakovcu, Vladimir Robotić diplomirao je 1954. godine na arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Korijene njegova zanimanja za industrijski dizajn svakako treba potražiti u razdoblju interesa i intenzivnog rada na području industrijskog građenja. Od 1963. godine, naime, radeći na projektima drvenih i čeličnih montažnih kuća (Spačva, Marles i Spig – od kojih je prva realizirana), upoznaje se s problematikom industrijske proizvodnje i oblikovanja proizvoda. Metodologija građenja, a posebice timski interdisciplinarni rad, oblikovat će postupno u Robotićevoj vokaciji vrsnog industrijskog dizajnera.

U Centru za industrijsko oblikovanje – isprva kao vanjski suradnik – a potom, od 1967. godine, kao voditelj projekta dizajna, upotpunit će svoja teoretska i praktična znanja s područja dizajna upoznajući se pobliže s njegovom metodologijom, teorijom i idejnim dosezima. U tom razdoblju osmišljava dizajn mini-trafostanice za tvornicu “Rade Končar”, dizajn kućišta rashladnih vitrina, dizajn alatnih strojeva, te dizajn kabina i karoserija poljoprivrednih strojeva 1968. i 1969. Članom ULUPUH-a postaje 1966. godine.

Od 1969. industrijski je dizajner, a od 1971. godine direktor Odjela za industrijski dizajn u Elektrotehničkom institutu “Rade Končar”. U svojstvu dizajn menadžera, radi na oblikovanju niza razvojnih proizvoda: dizajnu tipskih komandnih pulteva s kojima sudjeluje na kolektivnoj izložbi “Produkt dizajn 2” u Umjetničkom paviljonu u Zagreub, i dizajnu plinskog Buchholz releja koji proizvođač izlaže na Zagrebačkom velesajmu 1971.; oblikovanje game električnih istosmjernih strojeva u razdoblju od 1969. do 1972., te razdjelnog ormarića niskonaponske mreže od poliestera koje tvrtka izlaže na Zagrebačkom velesajmu 1972. Dizajn grupe proizvoda velikih kuhinja “Multis” od 1971. do 1973. godine, uključuje elemente termičke i neutralne opreme, a u sklopu koje se nalaze komercijalni hladionici “Multis” i pila za kosti iz programa strojeva za primjenu u velikim kuhinjama, 1974. Ovo intenzivno razdoblje oblikovanja zaokružuje suradnja na dizajnu pokretne poljske kuhinje, 1979. godine.

Međutim, možda više nego u iscrpnom slijedu dizajna proizvoda, gospodina je Robotića još dragocjenije prepoznati kao oblikovatelja same profesije industrijskog dizajna; rekli bismo, prije svega, kao – dizajnera sredine. Njegov je senzibilitet usmjeren na dizajn dizajna unutar tvrtke, uviđajući u tom smislu nezaobilaznu vrijednost dobro osmišljenog timskog i interdisciplinarnog rada. On je i ovdje predstavnik onih rijetkih – samozatajnih i nadasve pouzdanih zaljubljenika u struku – koji, daleko od trenutačnih nadahnuća, uporno i dosljedno guraju ideje, razvijaju koncepcije, idejni su začetnici i promotori u timovima... Takvima je na srcu ponajprije napredak profesije; pogled na struku kao dijela dugoročne strategije i sistematskog rada po kojem se, kako čvrsto vjeruju, jedino i postižu izvjesni i sigurni rezultati.

Svoja savjesna preispitivanja osnovnih zadaća dizajna u istraživanju pravih potreba čovjeka, odnosno, traženju dizajna za stvarni svijet (ili kako vam drago!), gospodin Robotić od 1981. godine nastavlja u svojstvu samostalnog industrijskog dizajnera, a kao najznačajnije radove tog razdoblja valja navesti: razvoj dizajna kućišta elektroničke vage “Skala 02” koja izračunava cijenu, za Digitron iz Buja u razdoblju od 1981. do 1986.; sistem namještaja “Ro-Ro” za “Hrast” iz Čakovca (kao koautor), 1985.; dizajn eksploziono zaštićenih kućišta za Tvornicu rudarske opreme u Kaknju, 1985./1986., te naposljetku, dizajn kućišta informatičkih stupova za Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, 1994.

Kako je i za očekivati od onih kojima je – uz praktičan rad, dakako – uvijek na brizi napredak i cjelovito razumijevanje struke, njeno pravilno pozicioniranje ili pak dobra konceptualizacija ciljeva dizajna, Vladimir Robotić bavio se i njenim teoretskim dijelom. Jedan je od osnivača Hrvatskog dizajnerskog društva sudjelujući na nizu skupova s temama o dizajnu, razvoju proizvoda ili odgoju struke. Na krucijalni problem pitanja adekvatnog obrazovanja, bez kojega – kako smatra – ne postoje ozbiljni uvjeti za izgradnju profesije, gospodin Robotić odgovara kao sudionik akcije osnivanja Studija dizajna, gdje je i koautor prvog nastavnog programa za Studij.

Ovaj vrijedni niz godina dosljednog i predanog rada moguće je pratiti i iščitati kroz brojna priznanja, nagrade i odlikovanja: Priznanja dobrog dizajna “Yu-design” na Zagrebačkom velesajmu za dizajn Buchholz releja, 1971. i razdjelnog ormarića niskonaponske mreže, 1972.; Priznanje dobrog dizajna “Dizajn centra – Beograd” za dizajn pile za kosti, stroja za primjenu u velikim kuhinjama, 1980.; Velika nagrada 18. zagrebačkog salona sa suradnicima-koautorima za pokretnu poljsku kuhinju “Končar”, 1983.; Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za radove u okviru grupe industrijskog dizajna Elektrotehničkog instituta “Rade Končar”, 1983.; “Časna pohvala” međunarodnog žirija na “Bio 10” u Ljubljani za poljsku kuhinju “Končar”, 1984.; Priznanje 21. zagrebačkog salona “za visoke estetske rezultate u složenim zadaćama oblikovanja industrijske opreme”, 1986.; Priznanje “Die gute Industrieform”, Hannover, za elektroničku vagu Skala 02, 1987.; Pohvala na “Ambijenti” 1996. za informatički stup od polimramora Cyport 100, te odlikovanje “Reda Danice hrvatske” s likom Marka Marulića za cjelovit doprinos u stvaranju.

U sklopu godišnje izložbe hrvatskog dizajna "03" održanoj 2003. godine u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatsko dizajnersko društvo dodijelilo je Vladimiru Robotiću Nagradu za životno djelo.

Autor je članaka u časopisu Čovjek i prostor:
Montažne stambene zgrade "Spačva", u: Čovjek i prostor, br. 2, Zagreb, 1965.: 7
Arhitekt i integraciona kretanja u privredi, u: Čovjek i prostor, br. 2, Zagreb, 1965.: 8
Dizajn i planiranje proizvoda, u: Čovjek i prostor, br. 4, Zagreb, 1975.: 18
Vrijednosna tehnika i industrijska dizajn, u: Čovjek i prostor, br. 8, Zagreb, 1975.: 13

Izvori:
Iva Ceraj, Nagrada za životno djelo Hrvatskoga dizajnerskog društva: Vladimir Robotić, u: Godišnjak hrvatskog dizajna, Hrvatsko dizajnersko društvo, Zagreb, 2005.
http://stari.dizajn.hr/
http://hsb.hr/